Izdvajamo

 

Sabit Čustić na porodičnom imanju u Kozarcu više od dvije decenije uzgaja čemprese, tuje i biljke za žive ograde. U njegovom rasadniku ima više od 200 raznih vrsta biljaka.

Ljubav prema biljkama Čustić je pretvorio u porodični posao. Njegov rasadnik čempresa postaje sve poznatiji u regiji. Međutim, nisu tu samo čempresi.

-Ja sam to radio u Njemačkoj pa sam ovdje prenio to svoje znanje, to je tada bilo više amaterski pa malo iz hobija. Krenuo sam sa nekih pola dunuma, danas imam preko 20 dunuma. Tu sada imamo preko 200 vrtsa raznih vrsta biljaka, bjelogorice, crnogorice, živica, šimšira, grmova – nabraja Čustić.

Dodaje da ovaj posao nosi i veliki rizik jer se preko noći pojave bolesti kojih nije bilo ranije. Tako se prije deset godina pojavio crv koji isušuje čempres. Jedina odbrana je prskanje sistemičnim insekticidom.

 

– Sistemični znači da se taj insekticid upija preko lista u stablo jer taj crv se nalazi u stablu i njega ne možete ubiti bilo kojim insekticidom, već samo mora striktno biti taj sistemični. Pršće se šesti, sedmi i osmi mjesec bukvalno treba okupati tuju, i samim tim treba je zalijevati znači ako pršćete redovno – savjetuje on.

Navodi da su mu najdraže biljne vrste smaragda koje uz pomoć makaza i kreativnosti pretvara u umjetnička djela. Kupci najčešće uzimaju lovor višnju za živicu. Međutim, u moru zelenila, sve je veća popularnost indijskog jorgovana.

– Skoro svaka druga mušterija koja uđe traži taj indijski jorgovan jer je atraktivan. Cvjeta u ljeto i cvijeta skoro tri mjeseca. Ima te prelijepe boje, ja ga imam u četiri boje, bijela, roza, tamno roza i ljubičasta. Ja mislim da će Prijedor za nekih 10 godina biti sav u jorgovanima -zaključuje Čustić.

izvor:KV

"Ovdje je bila nagrada smrt. Kroz šta su prolazili logoraši, porodice žrtava, nijedna knjiga, nijedan film ne može opisati.
Mi koji smo imali čast i privilegiju da preživimo torture, preživimo logore, nama je u amanet ostavljeno da svjedočimo, da pričamo, da pozivamo sve one koji su preživjeli torturu, patnje, mučenje, logore, torturu u kućama, u dvorištima, avlijama, da pričaju o tome. To je borba za istinu, to je sprečavanje ponavljanja. Ono što smo mi prošli nebi trebalo smjela i ne trebaju preživjeti naša djeca. Istina na zločine u Trnopolju i sve druge logore ne smije biti zaboravljena." Kazao je Jasmin Mešković, predsjednik Saveza logoraša BiH.

26.05.2017. god.