Slika oca kako koji stoji pored momka koji u svojim rukama drži i pokazuje diplomu jedna je od najljepših priča ovih dana. I najtužnija. Ta slika, onima koji ne shvataju, objašnjava šta znači rečenica: “Mislili su da smo korov a zapravo smo sjeme.”

Život ide dalje, život nikoga ne čeka i ne osvrće se za sobom, da li je to dobro ili loše ovisi o tome koga pitate. Život Fikreta Bačića iz Zecova kod Prijedora stao je u ljeto 1992. godine kada mu je Vojska Republike Srpske pobila cijelu porodicu. Život je pogledao ka Fikretu i nastavio dalje. I Fikret je morao krenuti za njim.

Tri decenije kasnije, Fikretov sin Nermin je diplomirao. Postao je inžinjer. “Prvi zecovljanski poslijeratni diplomirani inžinjer informatike. Čestitam ti sine”, podijelo je sinoć sa svijetom svoju radost Fikret Bačić.

Fikret Bačić ne spava trideset I jednu godinu. Pripadnici Vojske Republike Srpske u Zecovima su ubili 29 Bačića. Ubijeni su Fikretova supruga, majka, brat, bratova djeca… Ubijena su i Fikretova djeca. Sin Nermin imao je 12 godina. Kćerka Nermina bila je šest godina mlađa. Ubijen mu je i dvogodišnji bratić Ernest. Njihova tijela nikada nisu nađena.

Fikret je slučajno preživio jer je radio u Njemačkoj, Od tog dana, od te 1992. godine, Fikret radi samo jedno. Traga za njima kako bi ih pokopao, kako bi znao gdje im je mezar. Život ide dalje, Fikret se opet oženio, dobio dvoje djece. Sina Nermina, prvog poslijeratnog inžinjera informatike iz Zecova. Radost i snaga. Da nastavi tragati dalje za Nerminovim bratom. Kojeg nikada neće upoznat i a za kojeg cijeli svijet zna.

Inmedia.ba