Izdvajamo


Vahid zavrsio skole i zaposlio se u velikoj firmi koja ga je stipendirala kao odlicnog studenta. Kako je ucio, tako je i radio, pa ga ubrzo poslase na malo duzi sluzbeni put u inozemstvo.

Dan uoci polaska sjede svi ukucani i tabire sta ce kome Vaha donijeti. Otac prepustio da se izredaju ostali, pa ce na kraju kazati svoje potrebe. Sestra hoce mirise i prsten, zadjevojcila se i vidjela u skoli kod drugarica.

- Ne preceruj, veli otac kceri. Donesi joj, sine, malo surme i kapak ....
Mati hoce svile za haljine i da obavezno kupi nani povezacu.
Tu narudzbu Avdaga presuti ....
Na kraju su svi uperili oci u oca, sta li ce on traziti, a Avdaga naredi sinu da zapise :
- Prvo, javi se s puta mome i tvome brici Semsiji, i to sa najljepsom razglednicom koju nadjes; drugo, meni donesi cibuk od cehrubara .... Nemam ti vise nista reci, kaza Avdaga i prileze na seciju.

- Dobro, babo, zasto izdvajas bas bricu Semsiju ? - Vaha ce.
- Plaho je dobro javiti se brici lijepom razglednicom, kaza Avdaga i prevrnu se na drugu stranu.

Otputova Vahid sa mladim kolegom. Drugi dan po dolasku, nakon sto su obavili prve poslove, iduci na poslovni rucak, Vaha zastade kod jednog ducana.
- Neces, valjda, odmah kupovati drangulije, ima dana za kupovinu, kaze mu drugar.
- Da izaberemo samo jednu razglednicu, to mi je prva obaveza sa spiska, rece mi otac da se odmah javim Semsiji brici ....
Kupise, dio drevnog grada nocu, sav u svjetlosti visebojnih sijalica, bajkovit, i Vaha napisa uz rucak:
Tebi i tvojoj obitelji, svojim musterijama i komsiluku srdacni selami i najljepse zelje iz dalekog i prelijepog Bagdada ... Vahid Avdagin.

Domalo stize Bagdad Semsiji, kad vidje razgednicu, brico zaustavi postara, poruci kahvu i dade baksis, procita sta je napisano i s velikim merakom zadjenu na srednje ogledalo u ravni sa stolicom za kojom je on radio.
Ulaze musterije i nakon pozdrava, svaki pridje ogledalu, niko nije mogao promasiti ljepotu s Istoka.
- Plaho lijepa razglednica, Bagdad, eh, 1001 noc ... Ko ti, bogati, posla ?
- Vahid Avdagin.
- Ma, hajde, cak do Bagdada stigao, mogu li, Ssemsija, procitati sta pise..
- Mozes, uzmi pazljivo, da se ne prlja i vrati na isto mjesto.
- Vidi, vidi ... i nas, sve tvoje musterije selami, sjeca nas se iz daleka... bas je Vahid plah momak ...
- I Avdaga je plah covjek.
- Ne velim da nije .. Vidis, bogati, mlad Vahid, skoro zavrsio, a daleko doguro ...

Vaha se nakon mjesec dana vrati kuci, donese sto je naruceno, svi se ukucani radovase i zahvaljivase, pa kad se mladji razidjose, a Avdaga i Vahid ostadose sami, otac rece :
- Otidji Semsiji daljim putem u tom novom odijelu, cijela carsija zna da si bio u Bagdadu i plaho si lijepo napisao ono na Semsijinoj razglednici ...


Adil Hajric

 

Mislim na moju djecu, mislim na djecu cijelog svijeta. Oni su nevini. Ne bi ih trebalo hraniti mržnjom pa da sutra postanu gori od onih koji su nam napravili toliko zla.

Ipak...Ipak treba im reci da bar znaju. Ne moraju niti da mrze niti da praštaju.

Oni to ne mogu za nas uciniti ali moraju znati da im se isto to može desiti.