Izdvajamo

"Danas je najbolje biti dio mase. U masi je toplo. Ni slučajno ne talasaj. Ne iskači. Budi neprimjetan, stopi se s masom. U masi je sigurno. Možda je sigurno ali je li zanimljivo utopiti se, premazati se vazelinom i prilagoditi se svemu i svakome? Možda je to mudro i pametno s jedne strane. No s druge strane to je možda kapitulacija individualizma..." Ovaj me stari članak iz novina proganja već danima. Ovaj tekst, tako prikladan svakom mom novom danu. Podsjeća me iznova kako biti svoj nije nikako isplativo. Kako je mudro biti mudar a individualnost me čini naivnim kokuzom.

Ne priklanjati se nikome i ničemu znači biti sam protiv svih. Stajati ponosno iza svog rada braneći svoja, već odavno staromodna ubjeđenja i kvalitete. Biti kap istine u moru laži...

Srećom, ja znam koliko vrijedim. I znam da tu dragocjenost ne nosim u novčaniku. Ali, ponekad je zbilja teško biti fin...


Možda je Fincima to mnogo lakše...

Autoportret

Nismo stigli pobjeći prije čišćenja.

Za mlade da pojasnim šta je to čišćenje. To je kad vojska traži žive i koga nađu ubija, a ponekog su odvodili u logore.

Iz trapa smo slušali kad vojnici govore "Da mi ga je vidjeti živa, nož će mi zarđati".

Mi smo u skloništu (trapu) pokušavali ostati tihi u strahu da nas ne pronađu. Moj otac Bejdo i Asimov otac Vahid su bolovali astmu. U trapu koji je bio negdje 1,5 x 2,5m a visine nekih 90cm, a nas 13. Bilo je jako zagušljivo i kad se sjetim da smo i nuždu vršili tu, pitam se kako su njih dvojica uspjevali kašalj zabušavati. Ovo pišem i plačem...

Nijaz Huremović