Izdvajamo

Bio veliki humanista, koji je mnogima pomogao

Jasmin Čaušević, čovjek koji je 1992., u svojoj trinaestoj godini, u selu Bišćani kod Prijedora preživio strijeljanje, umro je u nedjelju, 3. februara, u 40. godini.

Čauševiću je te ratne 1992. godine ubijen otac, a strijeljanje nisu preživjele ni njegove mnogobrojne komšije, čija su tijela pronađena u masovnoj grobnici Tomašica.

 


Upravo te ratne traume ostavile su vidnog traga na njegovo zdravlje, no on se trudio da bude velik i dobar čovjek. Senudin Safić, novinar i hroničar dešavanja u Prijedoru, podsjeća da je Čaušević bio i veliki humanista, koji je mnogim pomagao.

- Bio je bogobojazan čovjek, koji je vjerovao u Sudnji dan i to da će svi oni koji su počinili zločin u Prijedoru kad-tad odgovarati, ako ne na ovom, onda na onom svijetu. Bez teških riječi je ovo govorio. Imam osjećaj da mu je srce puklo od nepravde, od svega što je gledao, od identifikacionih hala do kolektivnih dženaza - kaže Safić.

Čaušević je iza sebe ostavio majku Seniju, suprugu Selmu, sina Muaza, braću Ervina i Mehmeda, snahe, brojnu rodbinu, prijatelje komšije.

Jasminu Čauševiću dženaza će biti klanjana u srijedu, 6. februara, u 14.30 sati, nakon ikindija-namaza, a ukop će biti obavljen na mezarju u Hambarinama kod Prijedora.


Avaz


Paradoks našeg vremena!

Naučili smo kako da preživljavamo, ali ne i kako da živimo. Dodajemo godine životu, ali ne i život godinama.

"Paradoks našeg vremena je da imamo veće zgrade, ali kraće živce; šire puteve, ali uže vidike; trošimo više, a imamo manje; kupujemo više, uživamo manje. Imamo veće kuće, a manje porodice; više udobnosti, a manje vremena; imamo više diploma, ali manje razuma; više znanja, a manje rasuđivanja; više stručnjaka, a još više problema; više znanja u medicini, a sve manje zdravlja.

Kaže Uzvišeni: “Znajte da život na ovom svijetu nije drugo do igra, i razonoda, i uljepšavanje, i međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece! Primjer za to je bilje čiji rast poslije kiše oduševljava nevjernike, ono zatim buja, ali ga poslije vidiš požutjela, da bi se na kraju skršilo. A na onom svijetu je teška patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo; život na ovom svijetu je samo varljivo naslađivanje.” (El-Hadid, 20.)

#Lijepa_riječ