Izdvajamo

 

U organizaciji Bilijar kluba „XXL“, u Prijedoru je danas počeo 5. Međunarodni turnir u bilijaru. Učešće na turniru uzeli su majstori bilijara iz Beograda, Ljubljane, Maribora, Kikinde, Banja Luke, Gradiške i Cazina. Takmičari će snage odmjeriti u disciplini osmica internacional.

Jedna od učesnika turnira je i Andrej Radišić, koji kaže da mu je pored bilijara važnije druženje sa vrhunskim majstorima ove igre .

„Bilijar volim zato što mi je izuzetno zanimljiva igra. Treniram u ovom klubu često i trudim se da što više napredujem.Turnir je i prilika da od vrhunskih majstora još više ovladam vještinama u bilijaru. Što se turnira tiče, konkurencija je jaka i ima dosta dobrih igrača“, izjavio je Radišić.

Na prijedorski turnir u bilijaru iz Beograda je stigao iskusni igrač Filip Garović, član Bilijar kluba „Merc“.

„Izuzetno mi je drago što smo došli na ovaj turnir u Prijedoru. Odlična je organizacija, domaćini su nas lijepo dočekali. Došli smo da se družimo i uživamo u bilijaru. Očekivanja nemam, nama je druženje sa Prijedorčanima najvažnije, a bilijar nas iz godine u godinu sve više povezuje i učvršćuje naše prijateljstvo “, kazao je Garović.

Organizatori turnira su i ovaj put i više nego zadovoljni odzivom igrača.

„I ove godine, na naše veliko zadovljstvo, odziv igrača je dosta dobar. Došli su nam igrači iz Slovenije, Srbije i BiH. Na turniru učestvuje 36 takmičara. Drago nam je što smo u prilici, evo već peti put, organizovati ovaj turnir i sad već možemo slobodno reći da se radi o tradicionalnom turniru.Turnir se, da kažem još i to, igra u disciplini osmica na sedam dobijenih partija.Takmičenje završava sutra proglašenjem najboljih“, izjavio je Luka Drljača jedan od organizatora turnira.

Osim nagrada za prva tri mjesta, organizator će dodjeliti nagrade za najmlađeg i najstarijeg učesnika, najbolji potez i najboljeg igrača po izboru publike.

RTV Prijedor

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.