Izdvajamo

 

Dragi prijatelji sporta,
završena je naša prva biciklijada i proći će još dugo vremena da se utisci u potpunosti saberu.

U svakom slučaju, raduje nas podijeliti s vama barem jedan dio istih.

 

Kroz nešto više od 30 kilometara rute mogli smo se uvjeriti divnim krajolikom koji nas okružuje, a koji možemo shvatiti kao i motivaciju za veću interakciju sa istim.

Idealno sredstvo povezivanja je biciklizam!
Slagali bi kad bi rekli da se podno planine Kozare biciklo ne vozi. Vozi se. Da li se vozi dovoljno? Pa rekli bismo nikad nije dovoljno, ali ono što kao uzor, pozitivan primjer, a i svijetlu tačku naše opštine i države mozemo navesti je BK Kozara iz Prijedora, koji već zadnjih nekoliko godina predstavljaju sve nas, kako u Bosni i Hercegovini, tako i u regiji.

 

Osim što je biciklo sredstvo povezivanja čovjeka sa krajolikom i prirodom, ono je još više sredstvo povezivanja ljudi.

Jedna takva povezana grupa ljudi je došla na ideju organiziranja kako ove biciklijade, tako i planiranja strategije za osnivanjem kluba.

 

U proteklih desetak godina od kad naš Sabit sudjeluje na memorijalnom maratonu “Bihać-Srebrenica”, osim što se povećavao broj učesnika, povećavala se želja i ideja budućeg kluba.

Viziju budućeg kluba vidimo prvenstveno kao način da našu kozaračku sredinu, našu opštinu Prijedor, te na posljetku i našu državu Bosnu i Hercegovinu činimo i učinimo boljim mjestom za život.

Bilo da se odnosilo na izgradnju i uređenje biciklističkih staza, povezivanje i umrežavanje sa okolnim gradovima i regijama ili možda ono najbitnije a to je kroz sopstven primjer odgajanje novih naraštaja i generacija koje dolaze.

Mi ne sumnjamo da je proces mukotrpan i dug, ali jučerašnja biciklijada najbolji je dokaz da se od nečega mora početi da bi se do nečega stiglo. A čim smo počeli – na pola smo puta do cilja!

Kada pričamo o našoj misiji, vodimo se tezom: “radi lokalno – misli globalno”.

Prvenstveno se to odnosi na uređenje životne sredine i života općenito počevši od nas samih. Bilo da se radilo o uređenju staza, po našoj Kozari i Kozarcu ili pak staza izmedju naših sugrađana, komšija i budućih prijatelja.

Vjerujemo da u tom naumu možemo računati na vašu moralnu, stručnu, i bilo koji vid druge podrške koje nikad neće biti viška.

Spominjući podršku, iskoristiti ćemo priliku da se ispred organizionog tima zahvalimo svim pojedincima i kolektivima koju su na bilo koji način, bilo moralni ili materijalni, pomogli da ova biciklijada ugleda svjetlo dana.

 

Prije svega želimo se zahvaliti našoj policiji na obezbjeđenoj pratnji duž čitave rute, zatim Planinarskom društvu Mrakovica na birokratskoj pomoći, kao i na ustupanju prostorija planinarskog doma u svrhe biciklijade, u čijem aranžmanu je bio i izvrsno pripremljen kotlić od strane Zijada-Zike Bešlagića.

Neizostavna je zahvala Emiru Mujkanoviću, Edinu Baliću, Emini Hadžić, Denisu Kahrimanoviću i Limariji Lović na logističkoj pomoći.

Na kraju, ali nimalo manje bitno, zahvaljujemo se svim našim gostima koji su svojim učešćem bili najveća motivacija i vjetar u leđa za izazove koji dolaze.

Radujemo se novim projektima, susretima i zajedničkim vožnjama po divnoj nam Bosni i Hercegovini! Sve su to “prtine” koje nas čekaju da ih pretvorimo u puteve!

Hvala vam!

BK Kozarac

Kakav sram? Dok danas polugetoizirani Bošnjaci u mimohodu hodaju Prijedorom, iz bašta kafića, smijulje im se saučesnici asasina. Dok LJUDI, jedni uz druge, sa bijelim trakama obilježavaju četvrt vijeka od početka masakra neviđenih razmjera, u Prijedoru se juče slavilo.

Šta se slavilo, zaurlikaće zdrav razum?

Slavila se godišnjica "oslobođenja grada". Dan grada, rekoše.

Zapitajmo gospodu iz Grada Prijedora:

Jel' to dan kada ste ozvaničili ubijanje hiljada svojih sugrađana, među kojima 102 djece, kada ste protjerali i u logore strpali desetine hiljada ljudi?

Jel' to dan kada ste ozvaničili pljačku, paljevinu i nezakonito useljavanje u nesrpske kuće i stanove?

Jel' to dan kada su vam monstrumi postali heroji i "branioci"?

Jel' to dan kada ste obrukali sebe sve do svog šestog koljena i kada ste unizili svoj narod u ime nekakve bolesne ideje?

Jel to dan kad vam je na um pala nacistička ideja da ljudima na kuće stavljate bijele čaršafe, a oko ruku bijele trake, kako bi krvnicima omogućili i olakšali ubijanje?

Jel' to dan kada ste stvorili spiralu zla i mržnje, koja do dan danas usisava u sebe sve što se kreće Potkozarjem?

Jel' to dan kada ste iskopali prvi busen u Tomašici, najvećoj masovnoj grobnici nakon Drugog svjetskog rata?

Jel' to dan od koga vam djeca po svijetu spuštaju pogled i od sramote lažu odakle su?

Jel' to dan kad ste pljunuli po Mladenu Stojanoviću, po partizanskim tekovinama i onako đuture se upisali u četnike krvoloke?

Šta li slavite i obilježavate, doli svoje nemoći, bruke, jada i sramote!?

Dragan Bursać
31.05.2017.