Izdvajamo

 

U okviru 3. kola 4. lige PFS Prijedor, FK “Bratstvo” Kozarac je na domaćem terenu dočekalo ekipu FK “Ravan” Međeđa.
Ekipa FK “Ravan” Međeđa se pokazala kao izuzetno kvalitetna ekipa. Gosti su poveli već u 5. minuti utakmice (strijelac za goste je bio Tibor Jerić), ali je ekipa FK “Bratstva” Kozarac vrlo brzo uspjela da konsoliduje svoje redove te uspjeva da izjednači rezultat, preko sjajnog Maria Pavloća, već u 7. minuti utakmice: FK “Bratstvo” Kozarac 1:1 FK “Ravan” Međeđa. Bio je to i konačni rezultat prvog poluvremena.

Za razliku od prvog poluvremena kada se igrao “tvrd” fudbal, u drugom poluvremenu smo mogli vidjeti mnoštvo prilika. Na terenu je dominirala ekipa FK “Bratstva” Kozarac, ali su i gosti stvorili par izglednih šansi za postizanje pogotka. Golova nije bilo sve do 68. minute, kada prekrasan pogodak po drugi put postiže Mario Pavlović (za 2:1 za domaći tim).

Cijelim tokom drugoj poluvremena, publika na prepunim tribinama stadiona FK “Bratstvo” Kozarac, mogla je da uživa u prelijepoj fudbalskoj predstavi. U 85. minuti utakmice, sjajnim pogotkom, Slavko Crnomarković povećava vodstvo FK “Bratstva” Kozarac na 3:1. Konačnih FK “Bratstvo” Kozarac 4:1 FK “Ravne” Međeđa postavlja Željko Vujković, odličnim pogotkom, u 90. minuti utakmice.

Sudije na utakmici su bili: glavni sudija Nemanja Pilipović (Prijedor), pomoćnici Nebojša Čiča (Prijedor) i Aleksandar Gajić(Prijedor).
Delegat na utakmici: Nemanja Marinović (Prijedor).
Čestitamo našim momcima na ovoj velikoj pobjedi koja je FK “Bratstvo” Kozarac vratila u sam vrh tabele 4. lige PFS Prijedor.
Zahvaljujemo se i publici koja je u velikom broju došla da podrži naš tim.

FK Bratstvo Kozarac

FK “Ravan” Međeđa.

Nikada zločine naših komšija zaboraviti nećemo i dok smo živi o njima ćemo svjedočiti i sve ljude na njih podsjećati. Istinu o našem stradanju ćemo konstantno širiti, a pravdu na ovosvjetskim sudovima uporno tražiti. Za istinu ćemo živjeti, raditi i umirati! Zbog toga danas na ovom mjestu želimo još jednom jasno kazati da su nas naše komšije u nedjeljnim, poslijepodnevnim satima, 24. maja 1992. godine, svojim paravojnim snagama napali, da su tada nad nama agresorski čin započeli i u narednom vremenu realizirali, da su na području naše općine više od 3.000 naših najmiliji poubijali, a njihova tijela u mnogobrojne jame i grobnice skrili, da su naše majke i sestre silovali, da su nas u logore zatvorili i u njima najtežim torturama mučili, da su naše imetke pljačkali i uništavali, da su naše džamije palili i rušili, da su nas sa ognjišta naših protjerali, da su nam povratak na njih osporavali, da se ni nakon 25 godina za zločine svoje nisu pokajali, da zločince iz svog naroda nisu izdvojili već su se s njima poistovjetili, da kosti naših najmilijih još uvijek na njima znanim mjestima kriju, da svoju omladinu lažima o nama truju, da na započetom zlu devedesetih godina i dalje ustrajavaju.

Mr. Amir ef. Mahić
25.05.2017. god.