Izdvajamo

 

Fudbaleri OFK Mrakovice ostvarili su veliki uspjeh osvajanjem drugog mjesta u Kupu Grada Prijedora.

Na putu do finala, naš tim pokazao je karakter, borbenost i kvalitet, eliminišući nekoliko veoma kvalitetnih protivnika i izborivši plasman u samu završnicu takmičenja.

U finalnoj utakmici OFK Mrakovica odmjerila je snage sa ekipom FSA Prijedor, jednom od najjačih ekipa prijedorske regije. Nakon velike borbe, trofej je pripao ekipi FSA Prijedor, kojoj upućujemo iskrene čestitke na osvojenom Kupu Grada Prijedora.

Iako zlatni pehar ovaj put nije stigao u vitrine našeg kluba, drugo mjesto predstavlja veliki uspjeh i potvrdu kvalitetnog rada, zalaganja i zajedništva svih u klubu.

Posebne pohvale zaslužuju naši igrači, stručni štab i svi članovi kluba koji su tokom cijelog takmičenja dali svoj maksimum i dostojno predstavljali OFK Mrakovicu.

Veliko hvala i našim navijačima na podršci koju su pružali tokom cijelog Kupa. Njihova podrška bila je dodatni motiv ekipi da se bori do posljednjeg minuta.

Ovaj rezultat predstavlja još jedan korak naprijed za klub i dodatni motiv da nastavimo raditi još jače, sa ciljem novih uspjeha u budućnosti.

Čestitamo FSA Prijedor na osvojenom trofeju, a našim igračima i stručnom štabu zahvaljujemo na borbi, trudu i ponosu koji su donijeli klubu.

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.