Izdvajamo

Smirile su se srasti u Fudbalskom klubu Rudar-Prijedor, bar do kraja jesenjeg dijela prvenstva Prve lige Republike Srpske.

Poslije neodržane sjednice Upravnog odbora, kada je predsjednik ovog tijela Dalibor Majkić odlučio da podnese ostavku, o kojoj je obavijestio predsjednika Skupštine ovog sportskog kolektiva Ognjena Hrnjaka, morao je situaciju „da smiruje“ i gradonačelnik Prijedora Milenko Đaković, kod kojeg je održan sastanak.

– Preostala dva člana UO Ranko Vučković, koji je, solidarišući se sa mnom takođe želio da ode, i Goran Mikanović, direktor kluba Vukašin Đaković, te predstavnici sponzora ArcelorMittal Prijedora, RŽR Ljubija i Grada Prijedora, bili su prisutni, a potom mi je prenijeta molba da i dalje ostanem na funkciji predsjednika. Poštujući tu molbu i uvažavajući trenutno stanje, to ću učiniti. Ipak, ugovorom sam se obavezao da ću ovu ulogu obavljati do kraja polusezone, tačnije, zaključno sa 30.novembrom, a potom odlazim – istakao je Majkić.

Do nesporazuma je došlo nakon konsultacija oko imenovanja novog sportskog direktora, kojeg kandidat za prvo mjesto u elitnom rangu Srpske i povratak u Premijer ligu BiH nije imao.

Treba reći i da je Ranko Vučković povukao svoju ostavku te će ostati član UO.

Nakon sastanka kod gradonačelnika Upravni odbor kluba je održao sjednicu i za sportskog direktora je imenovan Nedžad Žerić, nekadašnji prvotimac „rudara sa Sane“, reprezentativac BiH, po završetku karijere angažovan u stručnom radu u Omladinskom pogonu Rudar-Prijedora i u više navrata pomoćni trener u prvom timu.

Izvor: prijedordanas.com

Nikada zločine naših komšija zaboraviti nećemo i dok smo živi o njima ćemo svjedočiti i sve ljude na njih podsjećati. Istinu o našem stradanju ćemo konstantno širiti, a pravdu na ovosvjetskim sudovima uporno tražiti. Za istinu ćemo živjeti, raditi i umirati! Zbog toga danas na ovom mjestu želimo još jednom jasno kazati da su nas naše komšije u nedjeljnim, poslijepodnevnim satima, 24. maja 1992. godine, svojim paravojnim snagama napali, da su tada nad nama agresorski čin započeli i u narednom vremenu realizirali, da su na području naše općine više od 3.000 naših najmiliji poubijali, a njihova tijela u mnogobrojne jame i grobnice skrili, da su naše majke i sestre silovali, da su nas u logore zatvorili i u njima najtežim torturama mučili, da su naše imetke pljačkali i uništavali, da su naše džamije palili i rušili, da su nas sa ognjišta naših protjerali, da su nam povratak na njih osporavali, da se ni nakon 25 godina za zločine svoje nisu pokajali, da zločince iz svog naroda nisu izdvojili već su se s njima poistovjetili, da kosti naših najmilijih još uvijek na njima znanim mjestima kriju, da svoju omladinu lažima o nama truju, da na započetom zlu devedesetih godina i dalje ustrajavaju.

Mr. Amir ef. Mahić
25.05.2017. god.