Izdvajamo

Završio je još jedan maraton KOZARAC-SREBRENICA. Ove godine izazov je bio veći iz razloga sto smo se, za razliku od prošlih godina, vraćali biciklima. Tako da nakon okvirno pređenih 1000 kilometara, pozitivni dojmovi ne jenjavaju.

Osjećam veliki ponos i zadovoljstvo što smo se moji prijatelji Ajdin, Esad i Amel, te moja malenkost, odvažili na ovakav jedan poduhvat predstavljajući naš Kozarac. Sam razlog putovanja činio je ovu misiju jos većom, jer za šehide naše domovine ovakvo nešto je najmanje što smo mogli uraditi i samim tim duša nam je u jednu ruku ispunjena neizmjernom srećom sto smo uspjeli ono što smo naumili, a opet, u drugu ruku, ispunjena je neizmjernom tugom jer nakon što čovjek dodje u Memorijalni centar Potocari i prodje biciklom dobrim dijelom Podrinja, središnje Bosne i Krajine, jasno uvidi kako je iz svih tih navedenih dijelova, divne nam Bosne, otrgnut jedan njen dio, ujedno i najbitiji, a to su sami ljudi koji su do prije dvadeset i kusur godina tu živjeli.

Mi, ovim maratonom, želimo biti oni koji će otrgnuti od zaborava postojanje tih ljudi... Želimo otrgnuti od zaborava strahovitu istinu koja se desila na tim prostorima...želimo učiti, znati sta se desilo i opominjati, da se nikad I nikome ne ponovi genocid, kako u Srebrenici, tako i čitavoj nam Bosni.

Ovom prilikom imam potrebu da se zahvalim našim familijama koje su nam bila konstantna podrška na ovom putu. Imam potrebu da se zahvalim Indiri Kapetanović, koja već godinama dočekuje večerama i neizmjernim gostoprimstvom bicikliste na povratku s Maratona.
Takodjer, neizostavno je da zahvale uputim portalu kozarac.eu koji nas je pratio čitavim putem i za koji slobodno mogu reći da je uz čitav ovaj projekat bio jedan dio nas.

Kako njima, tako moje zahvale upućujem i svim Kozarčanima, prijateljima, Bosancima i Hercegovcima, koji su nam na bilo koji način pružili podršku.

Mi ćemo naš cilj, ako Bog da, nastojati da ostvarujemo i u narednim godinama. Nastojati ćemo biti sportski ambasadori rodne nam grude, kako ambasadori, tako i podsjetnici na nedavnu prošlost. Jer čovjek, da bi bio u stanju razmišljati o eventualnoj budućnosti, prije svega mora biti upoznat sa svojom prošlošću.

Od srca iskreni i topli selami i pozdravi,
Vaš Sabit!


Paradoks našeg vremena!

Naučili smo kako da preživljavamo, ali ne i kako da živimo. Dodajemo godine životu, ali ne i život godinama.

"Paradoks našeg vremena je da imamo veće zgrade, ali kraće živce; šire puteve, ali uže vidike; trošimo više, a imamo manje; kupujemo više, uživamo manje. Imamo veće kuće, a manje porodice; više udobnosti, a manje vremena; imamo više diploma, ali manje razuma; više znanja, a manje rasuđivanja; više stručnjaka, a još više problema; više znanja u medicini, a sve manje zdravlja.

Kaže Uzvišeni: “Znajte da život na ovom svijetu nije drugo do igra, i razonoda, i uljepšavanje, i međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece! Primjer za to je bilje čiji rast poslije kiše oduševljava nevjernike, ono zatim buja, ali ga poslije vidiš požutjela, da bi se na kraju skršilo. A na onom svijetu je teška patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo; život na ovom svijetu je samo varljivo naslađivanje.” (El-Hadid, 20.)

#Lijepa_riječ