Izdvajamo

22.kolo Regionalne lige Zapad FK Bratstvo Kozarac je bilo domaćin FK Partizan iz Kostajnice. Vrijeme oblačno-kišovito, gledalaca preko 100. I u ovu utakmicu trener Kararić je šansu dao našim mladim igračima na koje naš klub u buduće uveliko rašuna, dok još par naših igrača vuku povrede. Prvo poluvreme obje ekipe imale su po par šansi, da bi u drugom poluvremenu naši igrači ozbiljnije ušli u nastavak i tako upisali novu pobjedu za naš klub. Ova pobjeda ima višestruki značaj, i dalje naš klub se nalaz pri sanom vrhu tabele, a našim igračima je bila potrebna pobjeda kojom ponovno vraćamo ono samopouzdanje koje smo izgubili, a i našim vjernim navijačima i simpatizerima dajemo novu šnagu i volju da nas i dalje prate i podržavaju jer svi smo mi Bratstvo-Kozarac ma gdje bili.
FK Bratstvo-FK Partizan 4 : 2

Admir Đonlagić

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.