Izdvajamo

Fikret Hodžić, šampion sa osmjehom, istinska legenda bosanskohercegovačkog Bodybuildinga.
Fikret je do 39. godine života imao svijet na dlanu. Najbolji bilder ovih prostora do početka devedesetih, osvojio je doslovno sve što se u ovom sportu može osvojiti.

Petnaest uzastopnih titula prvaka bivše Jugoslavije, bio je prvak Mediterana, vicešampion Evrope i treći u svijetu u srednjoj kategoriji.
A onda je u julu 1992. godine ubijen. U neposrednoj blizini porodične kuće, u istom onom Trnopolju koje je Fikret sportom proslavio.

Ipak, njegova djela i dubok trag koji je ostavio u takmičarskom bodybuildnigu naše zemlje ostaju da žive i dalje.
Da Fikret nije zaboravljen dokaz su njegovi prijatelji koji su danas posjetili njegov mezar, da obilježe 27 godina od ubistva legende.

Danas smo se sjetili njega i  iskustva koja smo Fikretom doživljavali.  Volio je puno da radi ali i da se druži sa rajom. Fikret je bio poznat u cijelom svijetu kao "Šampiona sa osmjehom".

Nijaz-Caja Huremović


Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.