Izdvajamo

Zbog uobičajeno kasnog dolaska u Sarajevo, iz vjestaj sa istog puta smo odlučili objaviti ujutro, prije nego što se uputimo na zadnju destinaciju - Srebrenicu.

Dakle, stigli smo u glavni nam grad države-Sarajevo!
Put je trajao nepunih 10 sati, što zbog sporijeg tempa vožnje što zbog vremenskih (ne)prilika isti se poprilično otegao i činio dužim, ali povrh svega, ono što je najbitnije za istaći je da su svi naši momci stigli u Sarajevo bez problema!

Spustivsi se iz Jajca cestom koja ide uporedo s Vrbasom, stigosmo u Donji Vakuf. Na samom ulasku u grad, svratili smo na mezarje, gdje smo učenjem fatihe odali počast jednom od učesnika prijašnjih maratona, koji nažalost više nije s nama.
U Vakufu su nas mještani dočekali s voćem, sokovima i prigodnim obraćanjem, kao i uvijek do sad, poželjeli nam dobrodošlicu u njihov grad. Takodjer smo nakon obraćanja mjesnog imama, položili cvijeće na sehidsko spomen obilježje, te smo nedugo zatim krenuli put Bugojna. U Bugojnu je uprilicen ručak od strane domaćina, te takodjer, kao i u Vakufu, uprilicen program dobrodošlice od strane domaćina.

Nakon Bugojna nastupio je najzahtjevniji dio etape, uspon na Rostovo. Vrijeme je bilo idealno za vožnju, kako uz brdo, tako i čitavim putem uz Lašvansku dolinu.
Na samom ulasku na autoput, krenula je padati kiša, koja nam je bila suputnik do Sarajeva. Sve su to sastavni dijelovi maratona, i temperature preko 30° i nevrijeme...sastavni dijelovi na koje se mi ne žalimo već idemo dalje!
Danas nas očekuje dolazak u mjesto koje je samo po sebi cilj naseg polaska i svaki kilometar do tamo možda fizički jesmo umorniji, ali isto tako naše moralne i duhovne baterije se konstano pune!

Vaš BK KOZARAC
Tekst i foto: Amel Bešlagić

 


Draga braćo i sestre, vama poručujem da se nikoga osim Uzvišenog Allaha ne bojite i da istinu ni od koga ne krijete, već je svim ljudima oko sebe uporno govorite. Ne sjećajte se šehida svojih samo učenjima Kur'ana i dova, već ih se sjećajte vašim svjedočenjima o njihovoj nevinosti i komšijskoj krvoločnosti. Sjećajte ih se upiranjem prsta u njihove ubice. Sjećajte ih se svjedočenjem na sudovima. Sjećajte ih se tako što ćete djecu i unučad svoju učiti ko ih je ubio. Čuvajte ova polja koja su krvlju njihovom natopljena. Čuvajte ovu planinu po kojoj su kosti njihove rasijane. Čuvajte državu Bosnu i Hercegovinu zbog koje su oni ubijani. Budite ponosni na vjeru svoju čistu, naciju svoju hiljadugodišnju, jezik svoj bosanski! Budite ponosni na šehide svoje, bilo one koji su svoje živote izgubili nakon agresorskog upada ili one što se boriše u redovima armije Republike Bosne i Hercegovine.

Mr. Amir ef Mahić
25.05.2017. god.