Izdvajamo

Šest je punih dana od kad smo krenuli na maraton, oko 800 kilometara je pređenih iza nas i sutra se, ako Bog da, vraćamo!
Emocije ne jenjavaju...pod dojmovima smo dženaze, Potočara, a ponajviše cjelokupnog maratona...o čemu ću više riječi napisati sutra, nakon što uspješno okončamo isti, a do tada mi dozvolite da u kratkim crtama pokušam dočarati desavanja zadnja dva dana.

Nakon što smo u srijedu navečer stigli u Srebrenicu, odnosno Potočare, upućujemo se kod dida i majke, Ibre i Naze Planić, koji žive u Potočarima. Djeca su im raseljena po bijelom svijetu dok je jedan od njih šehid. Naši momci već dugi niz godina/maratona prenoće ovu noć uoči dženaze kod njih,tako je bilo i ove godine. Oboje su vrlo ljubazni, susretljivi, s puno različitih anegdota i priča.

Nakon klanjane dženaze, malo smo odmorili i zaputili se prema Karakaju, mjestu na izlazu iz Zvornika, na samoj granici sa Srbijom. Ruta je bila kratka, (60ak km) , tako da sam odlučio da izvještaj o istoj spojim u jedan, zajedno s današnjim.
Probijajuci se kroz silnu kolonu auta koja su se vraćala sa dzenaze, u poslijepodnevnim časovima smo došli u prenoćište, gdje smo sutradan, odnosno jutros, krenuli put sljedećeg odredišta - Jelaha.

Put je bio dug 165 km, a vremenski je trajao 9 sati sa pauzama. Vrijeme je bilo idealno za vožnju, a prvo veće mjesto na koje smo naišli bila je Kalesija, zatim Živinice, pa Banovići, gdje smo se i uslikali pored "Ćire" I ostalih eksponata koji su izloženi u dvorištu sjedišta rudnika mrkog uglja.

Vožnja ne bi bila vožnja da se ne sastoji od uspona. 🙂 Tako smo i danas imali uspon uz Vozuću, nakon kojeg se spuštamo u Zavidoviće, te nastavljamo put Maglaja.

U Maglaju smo napravili veću pauzu u restoranu Riva, čiji nas vlasnik, već evo drugu godinu za redom časti ručkom, čiji lijep gest ne može ostati nespomenut.
Nakon ručka upućujemo se prema Jelahu, gdje i stižemo oko 17 sati. Raspremivši se, odlučili smo da na večeru odemo u obližnji Tešanj, gdje nam posjeta zaista uvijek ostane u lijepom sjećanju, tako da ni sad neće biti izuzetak...

Sutra nas očekuje zadnji dan maratona, očekuje nas uspon na Borje, spust u Kotor Varoš, pa nakon toga put Banja Luke do našeg Kozarca, o čemu će opet biti više riječi sutra, kad, ako Bog da, maraton uspješno završi, a do tada, srdačno vas selami i pozdravlja vaš BK KOZARAC!

Tekst i foto: Amel Bešlagić


Poziv u akciju za kupovinu zemljišta za proširenje Šehidskog mezarja u Kamičanima

"Vidiš ovu moju podignutu ruku, koja kao kameni cvijet osta, da svjedoči zločin vaš...
Vidiš ovaj cvijet sa latica pet, to je dokaz protiv vas, koje je vrijeme sačuvalo...
Vidiš li i čuješ vapaj moj, preklinjanje moje da me u životu ostavite...

Ova ruka moja osta podignuta, da te sjeća, i da pamtiš, da ti strah od Božije kazne ispunjava i noći i dane...

Predajem te Bogu Svemogućem ubico tijela i duha moga, neka ti Bog sudi, a ja ti oprostiti neću...."

Taif Rose 2013

Opširnije...