Izdvajamo

Završen je maraton Kozarac-Srebrenica-Kozarac 2019.
Jučer smo odvozili zadnju etapu, krenuvši iz Jelaha, putem Teslića, preko Borja, spustivsi se u Kotor Varoš, zatim Čelinac, Banja Luku, te na poslijetku stigosmo u Kozarac.

Vrijeme je bilo idealno za vožnju, a sam put je trajao nepunih 5 sati aktivne vožnje, a bio je dug 135 km.
Zadnji dan nas je, kao logisticar, pratio nas Samir Crnić, koji je takodjer trebao ove godine voziti s nama, ali zbog neodgodivih obaveza morao je isto otkazati, ali bez obzira ostao je dio nas i dao svoj doprinos u maratonu.

Veću pauzu za ručak smo napravili u Čelincu, kod strike našeg Esada Bukarića-Ese. Adem, poznatiji kao Beca i njegova supruga Sadika, rodom Kozarčanka, dočekali su nas obilnim ručkom i izrazili želju da nas dočekaju i narednih godina. Ovim putem im se najiskrenije zahvaljujemo! Prosavsi Banja Luku, već nakon Mišinog Hana, u susret nam dolazi Nijaz Huremovic-Caja, koji nas takodjer prati ostatkom puta sve do Kozarca.

Za ovo svoje posljednje javljanje, u ime BK KOZARAC, želim da se zahvalim svim ljudima dobre volje sto su nam na bilo koji način izrazili podršku, bilo to novčanim sredstvima, prisustvom, osmijehom, aplauzom... Sve je to nama bio stimulans...podrška koju nećemo zaboraviti!
Koristim priliku da se zahvalim našim sponzorima, našem portalu Kozarac.eu, koji nam je omogućio da se čuje za nas i naš poduhvat. Veliko hvala i našim drugim sponzorima, Domu za starija lica-Enea, te metalno-prerađivačkoj firmi-Cromex. Veliko hvala i ostalim privatnim licima koji su svojim novčanim donacijama uvelike olakšali ovogodišnji maraton.

Sto se tice cjelokupnog maratona...osjećaja vezanih za isti...teško biram riječi da napišem i opišem išta...

Krenuli smo sa iskrenom namjerom, da pošaljemo poruku svima nama da se genocid u Srebrenici ne zaboravi i ne ponovi...put je bio dug 950 km...totalno nebitna brojka spram broja 8372 nevino ubijene žrtve. Da bi nam svima iole dočarao o kojoj se cifri ljudi radi, zamislite da smo na svaki kilometar susretali skoro 9 ljudi...dakle na svaki kilometar-9 ljudi...zaista velika brojka, zar ne?!
Tih ljudi...Tih žrtava više medju nama nema u fizičkom smislu, oni su šehidi, ako Bog da, ali sjećanje na njih među nama živi i mi nećemo dozvoliti da isto nestane. Uostalom, svima nam je dobro poznato, da narod koji ne poznaje svoju prošlost-ne može razmišljati o svojoj budućnosti.

Pred nama, učesnicima, slijedi jedan kratki period fizičkog odmora, a nepunih 12 mjeseci smirivanja emocija vezanih za ovaj sedmodnevni događaj. Emocije će se teško smiriti, dapače bivat će veće i svaki od nas svakodnevno moli Boga da ga u zdravlju poživi da dočeka i naredni maraton...jer nakon što čovjek jednom iskusi ovako nešto, svaki naredni put želja za učešćem je veća i veća.

Za kraj molim Boga da nam podari zdravlja da dočekamo i naredi maraton...da nam podari snagu i volju da ne zaboravimo sta se desilo i da odlučno ostanemo ustrajni u trganju od zaborava...to je ipak suština svega ovoga!

Hvala vam...ostajte nam u miru...
Vaš BK KOZARAC

Tekst, foto i video: Amel Bešlagić i Nijaz-Caja Huremović

 

PUTNIČE,

TO ŠTO SI SAD TI,

TO SAM NEKAD BIO JA!

A TO ŠTO SAM SAD JA,

TO ĆES JEDNOM BITI TI!

Sa jednog nišana sa mezarija u Kozarcu