Izdvajamo

Benjamin Čaušević će februara naredne godine napuniti 16-st godina. Porijeklom je iz Prijedora, gdje sa porodicom provodi praznične dane. Od malih nogu je vezan za fudbal.

 

Iz godine u godinu njegovi rezultati su sve bolji tako da je skrenuo pažnju njemačkih fudbalskih stručnjaka. Danas nastupa za njemačku ekipu Ingolstad 04, u konkurenciji fudbalera do 16 godina, ali već bilježi nastupe i za starije selekcije.

U ovu ekipu je došao jula ove godine i nezamjenjiva je karika u ekipi Sabrine Vitman. Benjamin Čaušević ne krije ambicije. Dres Fudbalske reorezentacije Bosne i Hercegovine je njegova velika želja.

 

I dok nam pokazuje šta se u Njemačkoj piše o njegovim pstignutim golovima i asistencijama, posebno ističe Edina Džeku i Miralema Pjanića.

Naglašava da ima veliku podršku majke Nermine, oca Amira i ostalih članova porodice. Benjaminova majka Nermina je jako ponosna i kaže da će porodica uraditi sve što treba kako bi se ostvarili njegovi snovi.

 

 Nakon našeg susreta Benjamin Čaušević je otišao do stadiona Fudbalskog kluba Rudar Prijedor. Dok je na odmoru, svakodnevno će trčati osam kilometara, kako bi bio spreman za nastavak sezone u kojoj je najbolji strijelac ekipe Ingolštata do 16-st godina.

 

Brojne su prepreke koje mora preskočiti do profesionalnog ugovora i nastupa za državu u kojoj su rođeni njegovi roditelji. Ako je suditi prema učinjenom, Benjamin Čaušević je na pravom putu.

mojprijedor.com/
Tekst: Senaudin Safic
Foto: Senaudin Safic , Ingelstad 04

Postovani Nijaze,

Hvala mnogo na predivnim prilozima i fotografijama kojima nas uvijek obradujes. Sve ovo sto radite danas, trag je koji ostavljate za sobom, a koji ce jednoga dana pripadati kozarackoj arhivi. Svaki put imam osjecaj da sam prosla kroz nas dragi Kozarac i zavirila pomalo u svaki njegov sokak. Vrijeme prebrzo leti, a u toj neuhvatljivoj brzini zaboravimo koliko je svaki trenutak vazan i kako ga trebamo cijeniti i po mogucnosti zabiljeziti.

Kako su govorili nasi stari, "Danas jesmo, sutra nismo.." U ovozemljskoj trci koja se sve vise pretvara u borbu za meterijalne stvari koje dominiraju, veoma se rijetko nadje vremena za dusu i cesto znacaj malih, obicnih stvari spoznamo tek kada ih pocnemo gubiti. U sustini zivimo samo za danas, jer proslost ne mozemo promijeniti, a buducnost i njenu tajnu ne mozemo unaprijed spoznati.
Vec smo to jednom iskusili na svojoj kozi, u proteklom ratu, kada smo tako brzo izgubili ono sto smo godinama sticali, a najgore od svega je gubitak ljudskih zivota.

26.04.2014
Semira Jakupovic