SARAJEVO - Legendarni fudbaler Željezničara Josip Katalinski Škija preminuo je jutros u svom domu u Sarajevu nakon borbe sa dugom i teškom bolesti.
Ovo je tužna vijest za sve istinske ljubitelje fudbala u našoj zemlji, ali i okruženju.
Katalinski je rođen 1948. godine, a fudbalsku karijeru počeo je u FK Igman na Ilidži.
Njegov talenat su primijetili treneri Željezničari koji ga 1964. godine dovode na Grbavicu, gdje je odigrao najblistavije utakmice u svojoj karijeri. Za svoj Željezničar je odigrao više od 350 utakmica, a postigao je više od 100 golova. Bio je član Željine šampionske generacije iz 1972. godine.
Amir Kadirić (38) i Adis Pelak (26) iz Prijedora osuđeni su juče u banjalučkom Okružnom sudu na po 20 godina zatvora zbog teškog ubistva Besima Hodžića (26) iz Sanskog Mosta.
Presudu je izreklo Vijeće trojice kojim je predsjedavala sudija Vesna Stanković-Ćosović. Prema navodima u presudi Pelak i Kadirić su ubili Besima Hodžića 3. jula prošle godine oko jedan čas zaseoku Sredice nedaleko od sela Bišćani kod Prijedora.
Prije toga su 2. jula u večernjim časovima sa Besimom i njegovim prijateljem Alijom Kava Murom iz Iraka dogovarali da im obezbijede djevojke za provod. Bili su u kafiću „Alkona“ u Prijedoru odakle su prvo odveli Besima i rekli mu da su našli djevojke. Kava Muru su rekli da ih sačeka da će doći po njega.
..puca opasno. Pomamila se kategorija 40+ pa se sve nešto utežu, zatežu, dekolterišu, lijepe po sebi vještačke noktiće, tetovažice, pirsinge...Bivši hašišari mjenjaju svoje furke, kupuju polovne bicikle jer su konačno shvatili da je "u zdravom tijelu - zdrav duh"...Prazni životi se osvježavaju novim autima i mobitelima...Vječito "fine" mamine kćerke preko noći odlučuju promjeniti svoje stavove i ostvariti svoje, godinama potiskivane, najluđe maštarije...
Umjesto da se suprotstavi srpskim snagama, mladi Holanđanin se predao, kao i njegovi drugovi, a zatim su, što je predstavljalo krajne poniženje, još i pomagali Srbima da muslimanske izbeglice utovare u autobuse koji će ih odvesti u skladu sa naređenjima generala Mladića.
Ako jednom prođemo kroz vrata EU, nećemo moći reći da nismo znali šta nas tamo čeka i šta se, pod plaštom velikih riječi, ustvari gradi
To što između redova odavno može da se pročita, hrvatski predsjednik Ivo Josipović rekao je otvoreno, za razliku od većine evropskih političara koji nastoje stvoriti dojam o ujedinjenoj Evropi kao epohalnom civilizacijskom iskoraku.
Stvar je, ipak, mnogo prizemnija. Evropska unija je "iskonsko kršćanski projekt", kazao je Josipović pred vatikanskim Papom, koji ovih dana pohodi Hrvatsku.
Bili ste u Omarskoj i u Kozarcu: zanima me Vaša reakcija na deklaraciju koju su ponudile Žene u crnom?
- Deklaracija, i kompletna aktivnost Žena u crnom, od velikog je značaja za region. One su savjest Srbije, pomažu joj da se suoči sa prošlošću. Bez tog suočavanja nema istinskog pomirenja i stabilne budućnosti. Nevjerovatno uporne, hrabre, principijelne žene. Nažalost, još prilično usamljene.Najvažniji preduslov za uspješan kalem je da rez na duši mora biti odlučan i neumoljiv. Deviza je: "zasijeci i uđi slobodno". Nakon nasijecanja duše (recimo po logorima) zamorci se u što većem broju protjeraju u drugu sredinu gdje nastavljaju život, naizgled u istom obliku. Bolje rečeno, zamorci u novoj sredini ni ne primjećuju da su duševno zaklani i da im se upravo ugrađuje, novi, zdrav kalem drugačije boje, okusa i mirisa
Uvod
Idem opet kući, za Kozarac. Tamo gdje su me Zemlja i Sunce prvi put tesali, vajali, pa odvajali. Tamo gdje davno pustih korijen, 1992. prihvatih kalem. Idem gdje Sunce baš na istoku izlazi. Tamo gdje i trava, ma i uzavreo kamen miriše. Gdje moj glas i muzika drugačije zvuče, a ljudi opet umiju da se smiju. Idem kući. Korak mi tu staru stopu traži, bunovan pogled opet Kozaru sabahom obgrli. Idem babi svom. Nosim nešto odjeće, poklone, muziku, jednu knjigu i puno srce. Dosta. Meni dosta.
Idem od kuće kući. Lijepo je imati dvije kuće. Lijepo. Napokon je lijepo. Čovjek je stalno na putu i stalno u povratku. Teško je kad nigdje ne pripadaš. Teško je kad nikud ne ideš i nigdje i nikome se nikada više ne vraćaš. Eto me…
ČASNI RUSS CARNAHAN
IZ SAVEZNE DRŽAVE MISSOURI
U ZASTUPNIČKOM DOMU AMERIČKOG KONGRESA
Utorak, 10. maj 2011. godine
Gospodin CARNAHAN: Gospodine Predsjedavajući, javljam se danas kako bih odao priznanje žrtvama zloglasnog logora u Omarskoj, smještenog u sjeverozapadnoj Bosni i Hercegovini.
U ljeto 1992. godine, Omarska je bila mjesto masovnog kršenja ljudskih prava u pokušaju da se nesrpsko stanovništo istjera iz ovog dijela zemlje.
Kad je svijet saznao za ove masovna zvjerstva, tužitelji Ujedinjenih Nacija su pokrenuli postupke protiv mnogih počinitelja ovih zločina.
Prima:
Ratko Mladić
Optužen 8. novembra 2002. pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju po petnaest tačaka za: 1. Genocid; 2. Učestvovanje u genocidu; 3. Progone na političkoj, verskoj i nacionalnoj osnovi, kao zločine protiv čovečnosti; 4. Istrebljenje, kao zločin prema čovečnosti; 5. Ubistvo, kao zločin protiv čovečnosti; 6. Ubistvo, kao kršenje ratnih zakona i običaja; 7. Deportaciju ljudi, kao zločin protiv čovečnosti; 8. Nehumana dela (prisilna premeštanja), kao zločin protiv čovečnosti; 9-14. Protivpravno terorisanje civila, ubistvo, okrutno postupanje, nehumana dela, napade na civile; 15. Uzimanje talaca[1] .
Adresa - nepoznata
Čoveče – Mladiću Ratko,
Ovo nije pismo podrške Srpkinje u tridesetim, koja drži Vašu sliku uz ikonu. Svakako da takvih neposlatih pisama ima među neplaćenim računima, starim brojevima Politike i šajkačama mnogih Srba, ali ovo nije takvo pismo. Sada već možete pretpostaviti da ovo nije ni prijateljsko pismo, jer moji prijatelji nisu ubice, secikese niti prevaranti. Jasno, ovo nikako ne može biti ni ljubavno pismo, daleko bilo, možete mi otac biti.