Evropa od BiH može učiti o odnosu sa muslimanima
Za muslimane u BiH odvojenost vjerskih institucija od države već je stotinama godina općeprihvaćena činjenica, piše Franfurter Allgemeine.
Tekuće vijesti
Za muslimane u BiH odvojenost vjerskih institucija od države već je stotinama godina općeprihvaćena činjenica, piše Franfurter Allgemeine.
Kod moje nane u kuci
Sve hocu da vam malo docaram kako je bilo kod moje nane u kuci...Kuca je uvijek mirisala na svjez hljeb... Vatra se ponekad lozila i ljeti jer hljeb bude ljepshi... a tako je sve bilo cisto i svjeze ma NEOPISIVO... Secija je bila od zida do zida, starinska, tvrda ali ugodna, jastuci pa peskiric (nije obican peskir vec ukras preko jastuka) bijel sa vezom mojih tetaka i majke... Naravno vitrina na kojoj je bio radio onaj starinski VELIKI prije nego se mogao hvatati TV signal... Onda je tu bila druga soba, inace je sluzila da se moze malo prileci, a tu su nana i dedo u stvari spavali... Cetverokrilni prozori u obe sobe...
Sjecam se bas ulaznih vrata kad krenesh od hodnika u dnevni boravak... bila su krem boje i imala su neprozirno narandjasto staklo i crnu shteku... koliko sam puta tu steku dotakla samo dragi bog zna... A nista mi nije bilo draze petkom iz skole i samo svratim da ostavim tasnu kuci i na autobus... a ono zima i malo snijega... ja otvaram vrata a nena nako sjedi i nesto ili plete ili joj u ruci musaf... i ono me preko naocala pogleda kad BAHNEM... obicno bi reci: nu nje, odakle tebe bonicko, nisam ti se nadala po ovom kijametu... a dedo sa svojom francuzicom i vjecitom lulom lezi u cosku i smije se od dragosti sto sam dosla sve se vrpoljeci u mjestu i rado bi ustao i skakao od srece ali se suzdrzava eto jer on je ozbiljni dedo pobogu... onda izljubim svoju nanu u lijevi joj mirisni obraz i iscmokam je znas samo tako, a ona sve kroz smjeh govori: ma lazes ne volis ti mene toliko... a ja ponavljam da je sto puta vishe volim nego ona i misli.... onda izljubim dedu, i malo pored njega sjednem... Nana ostavi sta je radila, pa u hodnik da mi donese graha (a ko fol mi se nije nadala)... nije mi se nadala ali za svaki slucaj je napravila moje omiljeno jelo eto pa ionako mora se nesto jesti... a znala je da cu doci... poslije govori, a bas sam Allaha mi mislila o tebi nesto jucer i danas... malo odoh od teme ali da se vratim...
Nastavljena ekshumacija na Kozari
Danas je nastavljena ekshumacija civilnih bošnjačkih žrtava stradalih na području Kozarca u periodu '92. godine. Ekshumacija se vrši na području planine Kozara, lokalitet Podgradci, koji pripada općini Bosanska Gradiška. „Za sada je iz ove masovne grobnice ekshumirano šest žrtava, a ekshumacija će biti nastavljena i u narednom periodu.
Pusti snovi
Znate kako neki misle da ce brak biti fenomenalan ukoliko pronadju onog "pravog" partnera... pa onda traze i traze... ma do vraga mi je i slusanje kako taj "pravi" ima da bude ovakav i onakav a cinjenica da ona nije ona "prava" niti ima zelju da bude, cak ponosno deklarishe kako se ni u kom slucaju nece promjeniti "ni zbog koga"... pa to je ravno trazenju igle u sjenu, s dodatkom da taj savrseni partner osim sto je savrsen jos mora tolerisati sve samozive mane koje ne planiraju promjeniti "ni zbog koga"... mislim smjesno... Ocekivati savrsenog partnera koji ne ocekuje savrsenu partnericu (ili obratno) je nista manje vec pretjerano... ne moram napominjati kako se kolicina slobodnih partnera svakim danom sve vishe smanjuje... Nerasvijetljeno ubistvo Ibrahima Ramulića: Uboden nožem u srce
Tijelo Ibrahima Ramulića, jednog od prvih povratnika u Hambarine, kod Prijedora, pronađeno je 6. novembra 2001. godine u iznajmljenom kontejneru Ujedinjenih nacija u zaseoku Brđani.Tijelo Ramulića, koji je u vrijeme ubistva imao 64 godine, pronašla je komšinica Zlatka Muhić, koja je u međuvremenu preminula.
Policija je obavila uviđaj i ubrzo utvrdila da bi za ubistvo mogao biti odgovoran Jasmin Habibović zvani Tajson, kome se nakon ubistva Ramulića izgubio svaki trag.
Istraga: Ljubiša Cvišić, inspektor za krvne delikte u Centru javne bezbjednosti Banjaluka, ispričao je da je nakon uviđaja konstatovano da je Ramulić izudaran drvetom po glavi, a zatim je uboden nožem u srce i stomak.
Obilježena godišnjica zatvaranja zloglasnog logora Omarska
Bivši logoraši, porodice i prijatelji ubijenih mirnom šetnjom su se prisjetiti dešavanja iz 1992. godineU organizaciji udruženja logoraša Kozarac i Prijedor 92, te Udruženja Prijedorčanki "Izvor" u subotu je obilježena 19. godišnjica od zatvaranja zloglasnog logora Omarska kod Prijedora.
Obilaskom prostora nekadašnjeg logora "Omarska" i odavanjem počasti stradalima, bivši logoraši, porodice i prijatelji ubijenih mirnom šetnjom su se prisjetiti dešavanja iz 1992. godine u tom logoru i zločina koji su tamo počinjeni u tom periodu. Današnjoj ceremoniji prisustvovalo je oko 2.000 bivših logoraša, koji trenutno žive u državama širom svijeta.
Suti i trpi
Padni - ustani. Padni - ustani. Padni....Ustani. Padni ustani
Trči...Hodaj...Skakući...Zapinji...Padni.....Puži....Ustani !!!
I šuti. Dobro je. Može biti i gore. Uvjek može biti gore...
Savij se, trpi...Sve dok ti šef ne zašije dovoljno peneza u jorgan a tebi Trpimir postane srednje ime. Šuti i trpi.
"Tata, zašto si ugasio svjetlo?"
Pise Satko Mujagic
Izlomise me zadnji mjeseci. Pa sad, i na odmoru, mozak jos neke svoje bitke vodi, tijelo ne zna vise da se odmara. Brzina tek naizgled smanjena, kao bicikl kojeg padina jos nesmetano goni, iako je sada sve naizgled ravno, a pejzaz drugaciji.Na putu za Split stadoh u Drvaru i Livnu. U Drvaru, prica mi Neda, vlasnica gostionice, nema ljudi. 'Nema ni u Kozarcu, rekoh'. Bila je u Prijedoru kao izbjeglica, kaze. Drago joj bi kad ugleda prve povratnike. I vratila se i ona i njeni, prije 4 godine. Mila me pita:'tata, jel' ti to prijateljica?' Nije, sreco, rekoh. Tek smo se upoznali, ali se druzimo. Lik na terasi, u crvenoj majici s cirilicnim natpisom "SRBIJA", pokaza mi rukom gdje je Titova pecina. 'Tamo, bas iznad one kuce, onog dimnjaka'. 'Hvala, ne znam kad sam zadnji put bio'.
TRANSFORMERS MAMA
Mene djeca za čas raspištolje. I onda galamim na njih. Urlam. Znam da se čujem do prvog sprata al´ ne mogu da se stišam. Volume mi je na maximum kad mi nategnu ova dva preostala jadna živca koja imam....Ponekad muž, onako, cool zavaljen u naslonjač ispred TV-a samo prokomentariše iritirajući smirenim tonom: "Tc,tc,tc...zar te nije stid komšija?".
Jao, tek tada bih da zaurlam iz petne žile (mada ne´am pojma gdje se ta žila nalazi ali sam čula da se iz nje prodereš svom snagom).
"TO JE, LJUDI, GENOCID!"
Pise Satko Mujagic
"DRAGI ZEMLJACI, PONOSAN SAM ŠTO SMO DANAS OKUPLJENI U GLAVNOM GRADU BOSNE I HERCEGOVINE.DEVEDESETIH GODINA 20. VIJEKA BILI SMO ZAJEDNO PO LOGORIMA, U OPKOLJENOM SARAJEVU, SREBRENICI, NA CUPRIJI U VISEGRADU, BIHACU, I DRUGIM DIJELOVIMA OVE PRELIJEPE ZEMLJE, OKRUZENI ZLOM KOJE JE PREDVODIO OVAJ GENERAL BEZ LJUDSKE I OFICIRSKE CASTI.
POSEBNO MI JE DRAGO STO DANAS MEDJU VAMA VIDIM LJUDE IZ SVIH KRAJEVA BOSNE I HERCEGOVINE, I MOJE PRIJEDORCANE I KOZARCANE, LOGORASE TRNOPOLJA, KERATERMA, OMARSKE I MANJACE NA KOJE SAM PONOSAN; S NEKIMA OD NJIH SAM PRIJE TACNO DEVETNAEST GODINA KROZ PROZORE HANGARA U LOGORU OMARSKA SLUSAO SAMRTNE KRIKE LJUDI ZBOG KOJIH SMO MI DANAS TU. NJIHOVE SLIKE MOZETE VIDJETI NA OVOM ZIDU ISTINE. BOLJE RECENO, ZIDU SRAMA.
Još članaka...
Ćutanje je teže od laži, jer čak i najveća laž podrazumijeva ma i najmanju mjeru istine, a ćutanje čak i nju ignoriše.
Borislav Pekić
