Izdvajamo

 

Prevoznici su i danas 2. septembra na ulicama kako bi kroz protest izrazili svoje nezadovoljstvo, te tako primorali institucije da rješavaju pitanja važna za vozače.

Auto-moto savez donosi listu u kojim gradovima i na kojim graničnim prelazima su parkirani kamioni.

Banjaluka: od Prijedorske petlje do Centruma, desna saobraćajna traka,

Mrkonjić Grad: na magistralnim putevima u mjestima Dabrac, Čađavica i Jezero,

Prnjavor: na ulazu u Prnjavor iz pravca Dervente i Stanara prema kružnom toku Lužani i izlaz sa auto-puta “9.januar”,

Doboj: Poljice (Doboj-Gračanica), Karuše (Doboj-Matuzići) i od Doboja prema auto-putu 9″. januar”,

Modriča: na ulazu u Modriču iz pravca Doboja u mjestu Jakešnica,

Prijedor: ulaz u Prijedor iz pravca Banjaluke (Orlovci), carinski terminal Brezičani (Prijedor-Novi Grad),

Novi Grad: na ulazu u Novi Grad iz pravca Prijedora, Kostajnice i Bosanske Krupe,

Bijeljina: raskrsnica u Lončarima,

Trebinje: ulaz u Trebinje iz pravca Ljubinja, te lokalitet Branjevci (magistralni put Trebinje-Nikšić).

Tuzla: Šićki Brod, kod tunela Čaklovići-Simin Han,

Živinice: raskrsnice Križaljka i Kulići,

Gračanica: semafori,

Gradačac: Ormanica,

Tešanj: Karuše,

Mostar: Ortiješ,

Travnik: Dolac na Lašvi,

Vitez: kod Impregnacije, semafori,

Bugojno: Podgaj, prema Donjem Vakufu,

Kaonik: raskrsnica za Busovaču,

Sarajevo: Kurta Schorka kod Centrotransa i Gazprom pumpe, carinski terminal Rajlovac,

Prevoznici protestuju i na graničnim prelazima: Izačić, Velika Kladuša, Kamensko, Bijača, Orašje, Šamac, Pavlovića Most/Popovi, Bratunac, Strmica, Gradiška i Rača blokiran teretni terminal.

Nikada zločine naših komšija zaboraviti nećemo i dok smo živi o njima ćemo svjedočiti i sve ljude na njih podsjećati. Istinu o našem stradanju ćemo konstantno širiti, a pravdu na ovosvjetskim sudovima uporno tražiti. Za istinu ćemo živjeti, raditi i umirati! Zbog toga danas na ovom mjestu želimo još jednom jasno kazati da su nas naše komšije u nedjeljnim, poslijepodnevnim satima, 24. maja 1992. godine, svojim paravojnim snagama napali, da su tada nad nama agresorski čin započeli i u narednom vremenu realizirali, da su na području naše općine više od 3.000 naših najmiliji poubijali, a njihova tijela u mnogobrojne jame i grobnice skrili, da su naše majke i sestre silovali, da su nas u logore zatvorili i u njima najtežim torturama mučili, da su naše imetke pljačkali i uništavali, da su naše džamije palili i rušili, da su nas sa ognjišta naših protjerali, da su nam povratak na njih osporavali, da se ni nakon 25 godina za zločine svoje nisu pokajali, da zločince iz svog naroda nisu izdvojili već su se s njima poistovjetili, da kosti naših najmilijih još uvijek na njima znanim mjestima kriju, da svoju omladinu lažima o nama truju, da na započetom zlu devedesetih godina i dalje ustrajavaju.

Mr. Amir ef. Mahić
25.05.2017. god.