Nekoliko stotina građana i aktivista građanske inicijative "Jer me se tiče" koja okuplja nevladine organizacije, neformalne grupe i pojedince koji se bave promocijom ljudskih prava obilježila je danas Međunarodni dan bijelih traka u Prijedoru.
Podsjećam, simbolika bijelih traka dolazi iz 31. maja 1992.godine, kada su vlasti bosanskih Srba u Prijedoru (kasnije i u nekim drugim mjestima) izdale naredbu putem lokalnog radija kojom se naređuje nesrpskom stanovništvu da obilježi svoje kuće bijelim zastavama ili čaršafima, i da pri izlasku iz kuća stave bijele trake oko rukava.
Ne znam šta im ovo znači.
Ovo je, bio prvi put od 1939. i nacističkog proglasa po kojem su poljski Jevreji morali nositi žute
trake sa plavom Davidovom zvijezdom oko rukava, da su članovi jedne etničke ili religijske grupe na ovaj način bili obilježeni za istrebljenje.
Nakon protestne šetnje glavnom Prijedorskom ulicom, na centralnom trgu pročitana su imena ubijene djece, građani i aktivisti nevladinih
organizacija nosili su transparente. Zatim, položene su 102 ruže, za 102 djece ubijene tokom proteklog rata na području grada Prijedora.
Obratio im se Fikret Bačić, otac dvoje ubijene djece, koji su imali šest i 13 godina i predsjednik Inicijativnog odbora roditelja ubijene djece koji četiri godine bezuspješno pokušavaju da od Gradske uprave dobiju odobrenje za podizanje spomen obilježja njihovoj ubijenog djeci u ovom gradu.
Obraćanje Fikreta Bačića:
Moje ime je Fikret Bačić i obraćam vam se u ime roditelja stotinu i dvoje djece ubijene i nestale na području opštine Prijedora od 1992. do 1995. godine.
Obraćam vam se i u ime moje kćerke Nermine i mog sina Nermina, koji su imali šest i trinaest godina kad su ubijeni ispred naše kuće u Zecovima. obraćam vam se i u ime još petnaest dječaka i djevojčica od dvije do petnaest godina, koja su ubijena u istom danu na istom mjestu zajedno sa mojom djecom.
Obraćam vam se u ime sjaćenja na njih, u ime njihovih nevinih duša i našeg dostojanstva. Obraćam se prije svega svojim sugrađanima, mojim Prijdeorčanima.
Ovdje govorim prvenstveno kao Prijdorčanin, koji je uvijek ovaj grad smatrao svojim. Svoju opštinu u kojoj sam mislio ostariti, i gledati svoju djecu kako odrastaju i doživljavaju ovaj grad svojim. Nažalost, ovdje stojim kao roditelj ubijene mi djece, ovdje govorim kao otac, i kao jedan od pokretača inicijative za podizanje memorijala ubijenoj djeci Prijedora.
Ne mogu vam opisati bol koju osjećam, jer opština moga grada me ne vidi kao oca, kao Prijedorčanina i opet po ko zna koji put se obraćam prijedorskim vlastima, i svojim sugrađanima u ime naše djece.
Obećanja predsjednika skupštine grada Prijedora su prekršena, i obećanja gradonačelnika Prijedora su prekršena. Obećali su da će inicijativa roditelja biti razmatrana i usvojena, ali to se nije desilo. Dakle obećanja naših predstavnika su prekršena, što jasno govori o kontinuiranoj diskriminaciji prema nesrpskom stanovništvu ovog grada i nečovječnosti ljudi koji predstavljaju građane i građanke Prijedora, te čija je nejludskost došla do tačke u kojoj ne žele odobriti ni izgradnju spomenika ubijenoj djeci Prijedora. ubijenoj djeci Prijedora.
Ali povrh svega, odbijanjem rasprave o inicijativi se krši statut grada Prijedora, i Zakon o zabrani diskriminacije. Što govori o tome da prijedorske vlasti ne poštuju obećanja, niti slovo zakona. Govorimo o ljudima koji nas sve lažu, bez obzira na pozadinu.
Do danas smo pored podnesenog zahtjeva za igradnju spomenika tražili prijem kod predsjednika RS gospodina Dodika koji nas nije primio, uputili tri urgencije i upita Predsjedniku Skupštine Jakkupoviću i Gradonačelniku Paviću nismo dobili odgovore, uputili žalbu Ombudsmenu za ljudska prava koji su našu žalbu zaprimili i dali preporuku da se isto mora staviti na dnevni red i razmatriti ni to predsjednik i gradonačelnik nisu ispoštovali, uputili žalbu TRANSPARENCY INTERNATIONAL koji su takođe odreagovali i tražili da se zahtjev riješava i upozorili ih gdje su prekršili Statut i Zakone, ni to nije vrijedilo, obratili se Ministarstvu za lokalnu upravu i samo upravu Ministrici Lejli Rešić nije odreagovala, obratili se Podpredsjedniku Skupštine RS gospodinu Bratiću i Podpredsjedniku RS gospodinu Salkiću obećali pomoć ali ništa do sada, obratili se Helsinškom odboru za ljduska prava, Asocijaciji demokratskih inicijativa, CRS Sarajevo, Forumu građana Tuzla, Agenciji lokalne demokratije Prijedor i Gradu TRENTU u Italiji.
Ali kao roditelj, i kao Prijedorčanin, mogu ovdje reći da naša borba neće prestati. Mi ćemo tužiti sve odgovorne zbog kršenja statuta opštine i Zakona o zabrani diskriminacije, uključujući predsjednika skupštine i gradonačelnika, i sve nadležne u ovom slučaju.
Mi ćemo nastaviti borbu pravnim putem, ali isto tako pozivamo građane Prijedora i sve ljude dobre volje da stanu u odbranu prava roditelja ubijene djece na sjećanje i javno obilježavanje njihovog stradanja. Mi nećemo odustati, i dok god postoje ljudi dobre volje, mi ćemo nastaviti našu pravednu borbu protiv diskriminacije i segregacije.
Dragi moji Prijedorčani među nama je danas i pravnik gospodin Senad Pećanin, kojem sam uručio svu dokumentaciju za igradnju spomenika, koji se ponudio da nam pomogne oko izgradnje spomenika i da nas zastupa pred sudovima nadleženim za riješavanje kršenja Statuta Grada Prijedora, Zakona o diskriminaciji i Zakona o lokalnoj Upravi i Samoupravi Republike Srbske, u tužbi protiv prekršioca ovih zakona to jest Predsjednika Skupštine Jakupović Sejada i Gradonačelnika Pavić Marka.
Fikret Bačić je pročitao imena odbornika koji ne dozvoljavaju gradnju spomenika za 102 djece ubijene tokom proteklog rata na području grada Prijedora.
DEMOKRATSKI NARODNI SAVEZ
Predojević Goran
Radić Vlado
Bojanović Dragan
Anđić Ranko
Romanić Radovan
Miletić Duško
Vučkovac Goran
Stanar Ranka
Stahnek Štefan
SNSD-MILORAD DODIK
Vrhovac Dražen
Miljuš Aleksandar
Jelača Vesna
Lukić Jovan
Pavlović Dalibor
Kabić Dragoslav
Dragojević Goran
sRPSKA DEMOKRATSKA STRANKA SDS
Torbica Zdravko
Stojić Ratko
Kos vinko
Radanović Brane
Starčević Predrag
PDP RS-PARTIJA DEMOKRAT PROGRESA
Smiljanić Ranko
Grabež Dalibor
SDP PRIJEDOR
Jakupović Sead
SAMOSTALNI ODBORNIK
Ćato Stojan
DEMOKRATSKA PARTIJA-DRAGAN ČAVIĆ
Dragojević Dragan
SAMOSTALNI ODBORNIK
Kos Zoran
1992. nosili smo bijele trake i vješali bijele čaršafe strahujući za vlastitu sugurnost i život, a danas ih NE NOSIMO i NE VJEŠAMO BIJELE ČARŠAFE opet strahujući za vlastitu sigurnost. Starom cestom od moje kuće kroz Kamičane, Kozarac i Kozarušu fotografisao sam sve objekte na kojima sam vidio bijeli čaršaf. Četiri kuće.
Nijaz-Caja Huremović