Izdvajamo

Brat Nisvet i sestra Saida Kešić stigli su na Rab u bolnicu. Perica, koji ih nije vidio 36 godina. Sjetio ih se. Zagrlili su se i izljubili. Emocije su ‘frcale’ na sve strane

Iščekivanje. Strepnja. Prvi susret. Nijemi pogled. Zagrljaj. Šutnja. Suze radosnice. Samo su dio riječi kojima se dočarava nevjerojatan prvi susret brata i sestre s davno izgubljenim bratom. Brat Nisvet i sestra Saida čekali su Pericu, odnosno Sajida u sobi za prijame.


S njima su bili Peričini liječnici i sestre. Perica je otvorio vrata i na trenutak zastao. Zavladao je muk i strepnja kod svih. Svi su se plašili prvog susreta, i brat i sestra, a i liječnici. Nitko nije znao kako će Perica reagirati. Nakon pogleda braće odmah je uslijedio čvrsti zagrljaj i potekle su suze kod svih u prostoriji. Liječnici su pitali: Perice, tko je to? Jel znaš tko je to? On je gledao prvo u Nisveta, a potom u Saidu, a onda odgovorio: Brat i sestra. Nevjerojatan nalet emocija preplavio je cijelu prostoriju u rapskoj bolnici.

- Guši me nešto unutra u grudima, ne znam vam reći što je. To samo ja osjetim - rekao nam je Nisvet prije prvog susreta nakon 36 godina sa svojim davno izgubljenim bratom. Na odlasku iz bolnice, nakon što je proveo 2 sata s bratom, bio je presretan.

- Čim sam mu vidio oči i kad me je pogledao, znao sam da je to on, moj brat. Predivno, jednostavno nevjerojatno. Još ne mogu vjerovati da se to događa. Moj brat me je prepoznao, a prepoznao sam i ja njega. Tisuću posto sam uvjeren da je to on - rekao nam je Nisvet Kešić.

On je u ponedjeljak sa sestrom Saidom stigao u rapsku bolnicu. Cijelim putem od Zagreba su bili nervozni. Nisvet je cijelo vrijeme “lomio prste” i samo razmišljao kako će Perica reagirati. Ipak je prošlo punih 36 godina.    

Besciljno je lutao, bez identiteta

Podsjetimo, Perica Matas, odnosno Sajid Kešić, nađen je u Drnišu davne 1980. godine. Besciljno je lutao, bez identiteta, bez dokumenata. Nije znao gdje je niti odakle je došao. Nije znao ni govoriti. Smjestili su ga u splitsku bolnicu, a potom su ga prebacili na Rab u psihijatrijsku bolnicu, gdje je i dan danas. Nevjerojatna priča je nakon malo više od mjesec i pol dana dobila sretan završetak. Perica, odnosno Sajid ima obitelj.

- Ne znam što bih vam rekla. Jednostavno ne znam, kad ga vidim kako je jadan sav... - kratko nam je izustila Saida, koja nije mogla suspregnuti emocije. Susret je zaista i bio emotivan. Peričin liječnik iz rapske bolnice kaže da će mu biti vrlo teško rastati se od svog pacijenta.



Perica nije poput drugih

- Perica je ovdje u bolnici 36 godina, dulje nego što je radni vijek nekih liječnika. On je ovdje 24 sata na dan i tako godinama. Perica nije poput ostalih pacijenata, koji dođu, izliječe se, odu pa se opet vrate. On je tu stalno s nama. Jedino što nema status zaposlenika. Ove današnje emocije susreta su nešto s čime se neki ljudi prvi put susreću. Imao sam čast nazočiti susretu Perice s njegovom sestrom i bratom i nisam siguran da će se ovakva ili slična situacija s istim scenarijem u mojoj budućoj liječničkoj karijeri ikad ponoviti. Ovaj jedinstveni rasplet jedne životne priče uz pomoć novinara sa sretnim završetkom. O trenutku kad ću se morati pozdraviti s Pericom neću ni razmišljati jer će taj trenutak biti izuzetno težak za mene, za sve zaposlenike, pogotovo one koji su godinama radili s njim, a i za samog Pericu. Perica je izuzetna osoba koja zna voljeti i živi s nama - zaključio je liječnik Vedran Orešković, koji smatra da bi od ove senzacionalne priče trebalo napraviti i film. Dodao je kako misli da je u Peričinu sjećanju ostalo zapisano da je on s tim ljudima nekad živio, da je bio s njima i danas ih je prepoznao.



Najbolji lijek je obitelj

- Neizmjerno sam sretna, to je novi početak za njih sve i za Pericu. Nisam mogla vjerovati da se to može tako brzo riješiti i na kraju toliko dobro za našeg Pericu. Pretpostavljam da ni ne znaju što ih sve čeka, ali sigurno je pozitivno. Sve je počelo iz jedne jako ružne priče, iz ljudske nemoći... Ali sad na kraju, kad se male ruke slože, sve se može - rekla je liječnica Sanja Katalinić. Pericu još nisu vidjeli sestra i šogor koji žive u Norveškoj. Ono što sad slijedi je ishođenje papira za izlazak iz bolnice. Stručnjaci i liječnici će vidjeti što je najbolje za Pericu, odnosno Sajida. Kad se otkrio njegov identitet, ravnateljica bolnice u kojoj je proveo više od pola života rekla je kako je za Pericu najbolje da se bude s obitelji.

- Za njega je najbolje da ide kući i živi u obiteljskom okruženju. Sjajno je da je njegova obitelj napokon pronađena i da je on ima. Sad su ovo nove okolnosti i za njega je to najbolje rješenje - kaže ravnateljica Vesna Šendula Jengić.

Autor: Hajrudin Merdanović/24sata.hr

 


Poziv u akciju za kupovinu zemljišta za proširenje Šehidskog mezarja u Kamičanima

Svaki cetvrtak očekujem sa radošću, a tebi možemo zahvaliti na tome. Svaki put vidim nekog od familije, komsija i prijatelja. ... Hvala ti puno za četvrtak komšija.

Fatima Alić Hušić-još jednom HVALA.........
Četvrtak