Korićanske stijene - Mjesto zločina Interventnog voda prijedorske policije nad nesrpskim civilima iz Prijedora
U završnoj fazi etničkog čišćenja Prijedora, koje je trajalo od 22.maja 1992.godine, prijedorske srpske civilne,vojne i policijske vlasti su 21. augusta 1992. godine organizovale i izvršile jedan od najmonstruoznijih zločina počinjenih u Bosni i Hercegovini u periodu 1992-1995, a koji je bio sastavni čin izvršenja genocida u Prijedoru.
21. augusta 1992. godine je jedan u nizu prognanički konvoja, koji su bili organizovani u cilju potpunog istrebljenja nesrba iz Prijedora, krenuo prema Travniku. Jedan dio konvoja krenuo je iz mjesta Tukovi i deportovao preživjele civile sa Mataruškog Brda a drugi je deportovao civile zatvorene u logoru Trnopolje. Sprovođen od strane dobro naoružanih pripadnika interventnog voda prijedorske policije, koji je imao ključnu ulogu u sprovođenju prijedorskog genocida, konvoj je preko Kozarcu krenuo prema Travniku. Preko 1200 Bošnjaka i Hrvata među kojima je bio i veliki broj žena, djece, bolesnih i staraca su prilikom ovog istrebljenja bili satima u prepunim šleperima i autobusima izloženi nesnosnim vrućinama bez hrane i vode. Jedina zaustavljena vršena su u cilju efikasnijeg sprovođenja pljačke pri kojoj su civili tučeni, maltretirani i ponižavani od strane pripadnika interventnog voda. Plijen iz pljačke je izvršiocima bio obećan od strane naredbodavaca kako bi što efikasnije „čistili“.

Na rijeci Ugar, planina Vlašić, iz prepunih šlepera i autobusa je preko 200 muškaraca uz tuču i nasilje selektirano u druga dva autobusa. Bili su to uglavnom logoraši koji su u prethodna tri mjeseca na svojoj koži osjetili svu okrutnost i izopačenost prijedorskih srpskih zločinaca u logorima. Nakon 15 minuta vožnje prvi autobus je zaustavljen i logoraši iz autobusa su istjerani napolje. Sprovedeni su do ruba provalije.Zatim im je naređeno da se okrenu licem prema provaliji i da kleknu „kao da se mole Bogu“.
„Ovdje mi mijenjamo mrtve za mrtve i žive za žive”, uzviknuo je Darko Mrđa i dao znak za paljbu.
Uslijedila je kukavička paljba po nemoćnim, izmučenim i golorukim mučenicima iz logora. Mrtva tjela su padala u ponor provalije. Mnogi logoraši su, u nadi da će izbjeći smrt, sami skakali sa vrha litice u provaliju duboku preko 300 metara.

Logoraši koji su bili u drugom autobusu izvođeni su u grupicama po dva, tri čovjeka, vođeni do litice i likvidirani pucnjem s leđa. Nakon masakra čuli su se jecaji preživjelih logoraša sa dna provalije. Damir Ivanković, također osuđeni ratni zločinac, sišao je u provaliju pucajući na preživjele i ranjene. Kako bi bili još sigurni da niko ne bi živ ostao, zločinci su na tijela logoraša bacali ručne bombe. Ovdje su ubijena 224 civila koji su bili svjedoci mučenja u prijedorskim logorima i njegovoj okolini.
Neposredno nakon dobro obavljenog „čišćenja“, izvršioci i vozači autobusa su se u Skender Vakufu, koji oni danas zovu Kneževo , častili jelom i pićem a plaćali novcem i zlatom opljačkanim od prognanih i ubijenih žrtava.
Zločin na Korićanskim stijenama počinjen je od strane interventnog voda policije Republike Srpske iz Prijedora. Međutim ovaj zločin je planiran,naređen i organizovan mnogo prije. Počinjen je po naredbi Kriznog štaba opštine Prijedor i uz znanje i odobrenje civilnih i vojnih vlasti bosanskih Srba u to vrijeme.
U Haškom Tribunalu, tokom izvođenja brojnih dokaza u jednako brojnim sudskim postupcima, Korićanske stijene su obilježene kao mjesto koje pokazuje svu brutalnost zločinačkih hordi, odnosno primjer masovnih ubistava sa ciljem etničkog čišćenja teritorija.

Presude za Korićanske stijene
Do sada je 11 osoba osuđeno za zločin na Korićanskim stijenama.
Darko Mrđa je pred Haškim tribunalom 2004. osuđen na 17 godina zatvora nakon što je priznao krivicu za isti zločin.
Neki od policajaca koji su učestvovali u masakru priznali su krivicu, i to: Damir Ivanković, Gordan Đurić i Ljubiša Četić. Ivanković je 2009. osuđen na 14, Đurić na 8, a 2010. Četiću je izrečeno 13 godina zatvora.
Osim njih, za zločin na Korićanskim stijenama pred Sudom BiH pravomoćno su osuđeni:
• Saša Zečević, Marinko Lepoja i Radoslav Knežević na po 23 godine zatvora
• Zoran Babić na 22 godine,
• Milorad Škrbić i Dušan Janković na po 21 godinu
• Željko Stojnić na 15 godina zatvora,
• Oslobađajuće presude izrečene su Petru Čivčiću i Branku Topoli.
Tijela ubijenih još nisu pronađena.
Istraga je u toku.

Prijedor,Korićani 21.08.2017
Mirsad Duratović
Predsjednik
Regionalnog saveza udruženja logoraša
Regije Banja Luka