Izdvajamo

Prijedor, kao i većina gradova u Republici Srpskoj u 2020. godini bilježi negativan prirodni priraštaj. Prošle godine rođeno je 668 beba, što je za 24 manje nego u 2019. godini. U matičnu knjigu umrlih upisano je 1.360 ili za 159 više nego godinu ranije. Ove brojke obuhvataju redovne upise iz regionalne bolnice “Dr Mladen Stojanović”, koja obuhvata šest lokalnih zajednica.

– Takođe, imamo podatke koji su vezani konkretno za Grad Prijedor. U matičnu knjigu rođenih upisane su 472 bebe, čiji roditelji imaju posljednje prebivalište u Prijedoru. Poredeći sa 2019. godinom rođeno je 27 beba manje. U matičnu knjigu umrlih upisane su 1.044 osobe, što je za 279 više u odnosu na 2019. godinu – pojasnila je Jasminka Murselović, načelnik gradskog Odjeljenja za opštu upravu.

Grad Prijedor sprovodi značajne mjere pronatalitetne politike, za šta je iz budžeta prošle godine izdvojeno oko milion KM. Stimulisanje se odnosi na porodilje, novorođenčad, pomoć bračnim parovima u postupku vantjelesne oplodnje i kupovini prve stambene jedinice, te podršku učenicima i studentima.

– U 2020. godini za svako novorođeno dijete je isplaćeno po 400 KM, a takvih zahtjeva je bilo 500. Najnovija mjera je da se iz Fonda za natalitet od ove godine, za prvo dijete isplati 500 KM, drugo 600 KM, a za treće i svako naredno po 700 KM. Određena novčana sredstva su prošle godine izdvojena i za vantjelesnu oplodnju. Svakom bračnom paru za tu namjenu isplaćeno je po 5.500 KM, a imali smo takvih 10 zahtjeva – dodala je Murselovićeva.

Prošle godine sklopljeno je 326 brakova, 100 manje nego 2019. godine. Prema podacima Centra za socijalni rad u Prijedoru, prošle godine zaprimili su 72 zahtjeva za pokušaj mirenja bračnih supružnika i 33 zahtjeva za povjerenje djece iz vanbračnih zajednica. Osnovni sud u Prijedoru je u istom periodu vodio 67 postupaka brakorazvoda supružnika koji imaju maloljetnu djecu.

kozarski.com

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.