Izdvajamo

Po nalogu tužioca iz Posebnog odjela za ratne zločine, na području Kozarca, općina Prijedor, lišene su slobode tri osobe, osumnjičene za kazneno djelo zločina protiv čovječnosti, saopćeno je danas iz Tužilaštva BiH.
Radi se o osobama osumnjičenim za zločine nad žrtvama bošnjačke nacionalnosti, koji su počinjeni 1992. godine.

Kako je saopćeno iz Tužilaštva BiH, uhapšeni su Mitar Vlasenko (rođen 14.05.1955. godine u Prijedoru), Rade Vlasenko (rođen 16.02.1960. godine u Prijedoru), te Drago Končar (rođen 18.06.1959. godine u Prijedoru).

“Ovi osumnjičeni su pod istragom Tužiteljstva BiH i osumnjičeni su da su u periodu od 24.05.1992. pa do kraja mjeseca lipnja 1992. godine, u okviru širokog i sistematskog napada vojske, policijskih i paravojnih jedinica na civilno stanovništvo bošnjačke i hrvatske nacionalnosti općine Prijedor, u svojstvu pripadnika vojske Srpske Republike BiH, na području mjesta Kozarac, lišili života sedam osoba bošnjačke nacionalnosti”, saopćio je glasnogovornik Tužilaštva BiH Boris Grubešić.

Oni se sumnjiče da su počinili krivično djelo-Zločin protiv čovječnosti iz članka 172. Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine. Uporedo sa lišenjima slobode, vrše se pretresi na ukupno tri lokacije, u potrazi za dokazima koji se dovode u vezu sa ovim kaznenim djelom.

Nakon hapšenja, osumnjičeni će u zakonskom roku biti predati postupajućem tužitelju Tužiteljstva BiH, koji će ispitati osumnjičene i nakon toga donijeti odluku o pokretanju prijedloga za određivanje mjere pritvora.


klix.ba

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.