Izdvajamo

 

Podaci koje smo dobili iz Ministarstva prosvjete i kulture slikovito prikazuju stanje unazad pet godina.

U Republici Srpskoj broj djece u školskim klupama je sve manji.

Ove godine po prvi put broj upisanih prvačića ispod 9.000, preciznije 8.949.

Podaci koje smo dobili iz Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske slikovito prikazuju stanje unazad pet godina.


Najviše đaka je očekivano upisano u Banjaluci – 1.896, slijede Bijeljina 809, Doboj 494, Prijedor 477 i Gradiška 376 učenika.

U manim mjestima poput Nevesinja ove godine je upisano samo 79 đaka. A ne tako davno u nevesinjske osnovne škole upisivalo se više od 180 prvačića.

“2008. godine u Nevesinju je prvi put registrovan negativan prirodni priraštaj i konstatovano je da smo suočeni sa demografskim problemima. 2009. godine u prvi razred osnovne škole upisano je 124 djece što je bio najmanji broj prvačića u poslijeratnom periodu. 2016. u prvi razred je upisan 101 učenik, što je bio najmanji broj đaka od osnivanja škole. Prije par dana portal “Radio Nevesinje” kratko saopštava da je u prvi razred ove godine upisanotek 79 đaka. Nema nikakvog dodatnog komentara. Zapravo, komentar i ne treba”, ističe Zaga Grahovac profesorica engleskog jezika.

I od 8.949 djece koja danas pohađaju prvi razred u Republici Srpskoj veliko je pitanje je koliko će ih svoje školovanje završiti u svojim školama.

Samo od 1. septembra 2019. do 31. avgusta 2020. godine, školovanje u RS je napustilo 460 osnovaca, а među njima najviše đaka do petog razreda, 276 djece. Kao razlog je naveden odlazak u inostranstvo navodi u svom izvještaju Zavod za statistiku Republike Srpske.

Godinu dana ranije je po istom osnovu školovanje prekinulo 558 оsnovaca, a u proteklih šest godina siromašniji smo za čak 2.703 djece koja sada pohađaju nastavu u nekoj od stranih zemalja.

Navedimo još i da je 1. septembra 2019. do 31. avgusta 2020. godine, školovanje u inostranstvu nastavio i 101 srednjoškolac.

Razlozi ovakvog stanja su mnogobrojni i višeslojni i svakako ne treba zaboraviti činjenicu da je pravo na slobodno rađanje u temeljima svake savremene civilizacije.
Međutim svi demografski stručnjaci se slažu da postoje mnoge oblasti u kojima država i institucije mogu djelovati, ako žele i znaju.

A našim izgleda nedostaje i želje i znanja.

Na kraju možemo samo ponoviti zaključak demografa- ako se nešto već danas ne promjeni za 50 godina ovo će biti zemlja starih ljudi, a za sto, dvjesta, zemlja stranaca.

Buka

Paradoks našeg vremena!

Naučili smo kako da preživljavamo, ali ne i kako da živimo. Dodajemo godine životu, ali ne i život godinama.

"Paradoks našeg vremena je da imamo veće zgrade, ali kraće živce; šire puteve, ali uže vidike; trošimo više, a imamo manje; kupujemo više, uživamo manje. Imamo veće kuće, a manje porodice; više udobnosti, a manje vremena; imamo više diploma, ali manje razuma; više znanja, a manje rasuđivanja; više stručnjaka, a još više problema; više znanja u medicini, a sve manje zdravlja.

Kaže Uzvišeni: “Znajte da život na ovom svijetu nije drugo do igra, i razonoda, i uljepšavanje, i međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece! Primjer za to je bilje čiji rast poslije kiše oduševljava nevjernike, ono zatim buja, ali ga poslije vidiš požutjela, da bi se na kraju skršilo. A na onom svijetu je teška patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo; život na ovom svijetu je samo varljivo naslađivanje.” (El-Hadid, 20.)

#Lijepa_riječ