Izdvajamo

 

Jutros rano, Amir i njegova supruga Hajrija su otputovali u Francusku na pred preglede za transplataciju bubrega.
Od 01. do 08.decmbra treba da urade pred preglede i ako sve bude uredu trebalo bi da znaju tačan datum za translpataciju, a o tome ćemo obavjestiti sve naše prijatelje.

Sa Amirom je njegova supruga Hajrija koja je donor, ali ne samo donor ona se na svaki mogući i nemogući način bori za život svog supruga. Na pitanje kako se odlučila da bude donor, kaže da je odluka došla spontano. Gledala je na društvenim mrežama da supruga može biti donor i odmah odlučila da pomogne mužu, a samim tim olakša sebi i djeci život. Ovako su uvijek pod stresovima i vjeruje da će poslije transplatacije, svima biti bolje.

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.