Izdvajamo

Tužitelj Posebnog odjela za ratne zločine, podigao je optužnicu za zločin protiv čovječnosti, počinjen nad žrtvama bošnjačke nacionalnosti na području Prijedora, 1992. godine.

Optuženi se terete da su u svojstvu zapovjednika i vojnika VRS, policije i Kriznog štaba, sudjelovali u širokom i sistematičnom napadu na bošnjačko stanovništvo u selu Zecovi kod Prijedora, saopćeno je iz Tužiteljstva BiH.

Optuženi se terete za ubistva, mučenja, silovanja i druge torture kao i pljačku i uništavanje imovine Bošnjaka u selu Zecovi općina Prijedor, kao krivična djela koja su učinjena u okviru djela progona bošnjačkog stanovništva sa područja sela Zecovi.

U ovom progonu, ubijeno je više od 150 osoba bošnjačke nacionalnosti, među kojima je bilo žena, djece i staraca, a preživjelo stanovništvo je zarobljeno i nezakonito zatočeno u logorima Omarska, Keraterm i Trnopolje, gdje je dio bošnjačkih žrtava ubijen, a preostale žrtve izložene prisilnom progonu, mučenju, zlostavljanju i nečovječnom postupanju.

Navedeni optuženi se, između ostalog, terete i za ubistvo 29 žena i djece u selu Zecovi na lokalitetu Gradina, počinjeno 25.07.1992. godine, nakon čega su tijela ubijenih uklonjena u masovnu grobnica za kojom se još uvijek traga.

Posljedica ovog ratnog zločina bila je da u selu Zecovi nije ostao niko od najmanje 701 stanovnika bošnjačke nacionalnosti, koliko je evidentirano tokom popisa 1991. godine.

Ovaj predmet odnosi se na jedno od najvećih stradanja bošnjačkih žrtava na području Prijedora, a Tužiteljstvo BiH provelo je detaljnu i opsežnu istragu kako bi prikupilo dokaze za podizanje optužnice protiv odgovornih.

Dio posmrtnih ostataka žrtava, pronađen je i identificiran u masovnoj grobnici Tomašica, a za dijelom posmrtnih ostataka, Tužiteljstvo BiH zajedno sa nadležnim institucijama i policijskim agencijama intenzivno traga.

O koliko opsežnom predmetu se radi govori i podatak da je u okviru predmeta Tužiteljstvo BiH predložilo pozivanje oko 100 svjedoka i stručnih vještaka, te je priloženo više hiljada stranica dokaznog materijala u ukupno 556 dokaza, kojima će dokazivati krivnju optuženih.

Optuženi se terete da su počinili krivično djelo-Zločin protiv čovječnosti, iz člana 172. KZ BiH.

Optuženi su:

Milunić Dušan zv. „Bizon“, rođen 08.06.1962. godine u Rasavcima, općina Prijedor, državljanin BiH,
Stojnić Radomir zv. „Grom“, rođen 29.05.1943. godine u Rasavcima, općina Prijedor , državljanin BiH,
Četić Radovan, zv. „Rade“ rođen 31.01.1958.godine u Rasavcima, općina Prijedor, državljanin BiH,
Zorić Duško, rođen 23.02.1971. godine u Kladovu R. Srbija, državljanin BiH,
Stojnić Zoran rođen 13.07.1971. godine u Rasavcima, općina Prijedor, državljanin BiH,
Grbić Željko, rođen 06.06.1968. godine u Rasavcima, državljanin BiH,
Zorić Ilija, rođen 02.08.1972. godine u Rasavcima, općina Prijedor, državljanin BiH,
Milunić Zoran rođen 10.06.1969. godine u Rasavcima, općina Prijedor, državljanin BiH,
Grujičić Boško, zv. „Božo“ rođen 21.06.1967.godine u Prijedoru, državljanin BiH,
Četić Ljubiša rođen 07.04.1969.godine u Sarajevu, državljanin BiH,
Grujčić Rade zv. „Gruja“ rođen 23.09.1967.godine u Prijedoru, državljanin BiH,
Grujčić Uroš rođen 14.10.1961.godine u Zecovima, općina Prijedor, državljanin BiH,
Grbić Rajko zv. „Paja“, rođen 15.06.1967.godine u Prijedoru, državljanin BiH,
Antonić Zdravko zv. „Liko“ rođen 16.06.1957.godine u Rasavcima, općina Prijedor, državljanin BiH,
Gnjatović Rajko, zv. „Aćim“, rođen 15.07.1960.godine u Prijedoru, državljanin BiH.

Svi navedeni se nalaze u pritvoru. Uz optužnicu, upućen je i prijedlog za produženje pritvora.

Za još trojicu osumnjičenih, Marčetić Jugomira, Vujičić Miodraga zvanog „Crnogorac“ i Antonić Slavka zvanog „Lika“ koji se kriju i trenutno nisu dostupni pravosuđu BiH, bit će zatraženo raspisivanje međunarodne potjernice.

Optužnica je proslijeđena na potvrđivanje Sudu BiH.

Avaz

 


Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.