Izdvajamo

U petak, 3. aprila ove godine, Bošnjačka Zajednica Grand Rapidsa i Kentwooda je opet pokazala svoju jačinu i zajedništvo.
U organizaciji Bosanskog Kulturnog Centra BCC održana je promocija filma Kemala Pervanića pod nazivom "Pretty Village" (Lijepo selo).
Gospodin Pervanić, inače rodom iz Kevljana kod Prijedora, je preživio zloglasni koncentracioni logor Omarska, a trenutno živi i radi u Engleskoj. Borac za ljudska prava i zagovornik edukacije o suživotu i miru, Kemal je snimio dokumentarni film o svom rodnom selu i u tom filmu ispričao nekoliko ličnih priča ljudi koji su preživjeli zloglasne četničke logore, sa uspomenama na one koji, nažalost, nisu preživjeli te iste logore.

Film je prikazan u dupke punoj sali Gradske biblioteke grada Kentwooda, u prisustvu gradonačelnika Kentwooda, nekoliko profesora političkih nauka sa lokalnih Univerziteta, vjerskih lica bošnjačke zajednice,
kao i mnogobrojnijih Bošnjaka i Amerikanaca koji su svojim prisustvom uveličali ovaj događaj.

Tribina, koja je bila raskošno pripremljena u tradicionalnom bosanskom izgledu poslužila je nakon prikazivanja dokumentarnog filma kao podijumu za okrugli stol čiji su učesnici bili:
1. Gospodin Kemal Pervanić, autor filma,
2. Gospodin Steven Kepley, gradonačelnik Kentwooda,
3. Profesor političkih nauka Roger Durham, sa sveučilišta Aquinas,
4. Imam Muaz  Redžić iz Bosanskog Kulturnog Centra kao i
5. Lokalni obrtnik, magistar Sanel Fazlić, igrom prilika također rodom iz Kozarca.



Diskusija okruglog stola i njegovih učesnika se fokusirala na suživot nakon ovakve tragedije, odsutnost osvete i suživot u sredini u kojoj žrtve znaju izvršioce ovog gnusnog genocidnog čina, kao i na mogućnost rade dijaspore po pitanjima domovine Bosne i Hercegovine.
Dokumentarni film kao i njegov autor gospodin Kemal Pervanić, su bili izuzetno pozitivno primljeni, kako od članova bošnjačke zajednice, tako i od članova američke publike.

Čitavom događaju je prisustvovalo otprilike 300-njak osoba koje su imale priliku, uz veoma obilni zakusku tradicionalnih bosanskih jela, da se upoznaju s autorom prije filma, kao i da čuju viziju budućnosti bošnjačke zajednice u Americi od strane gradonačelnika, akademika, vjerskih lica, obrtnika, kao i običnih ljudi koji i dalje u svom srcu nose Bosnu i Hercegovinu.

Događaj se mora okarakterisati kao jedan neviđen uspjeh, jer se po prvi put uspjela privući američka publika da zajedno sa pripadnicima našeg naroda prođe kroz tragediju genocida nad bošnjačkim narodom i istinski osjeti bol, gubitak, a ipak i nadu za budućnost koju mi još uvijek gajimo u svojim srcima, nadu za bolju budućnost naše bošnjačke djece kao i njih u našoj domovini Bosni i Hercegovini.

Kemal Hamulic

 

Hoce li ikad oprostiti,

Beco i Sadeta Medunjanin, ko smije oprostiti u ime njihovog Harisa, Ko ce oprostiti umjesto nastavnica: Velide i Asime Mahmuljin, hoce li im ikad oprostiti moj jaran Kockar ili moj Braco, ko ce im oprostiti u ime Damira Blaževica -Kroke, Hasana Mujicica Didinog, Brace i Mirse Bejdinih sinova, Zile i Ilkana iz Kozaruše, Muamera Kulenovica, Zoke i Ante Murgica, Mensurke Poljak i Majde Zulic, Ko ce oprostiti u ime Salke Sinanagica-Žutog ili u ime Ermina i Hirzada Bešica il’ Ademovic Emira, Hoce li iko smjeti oprostiti u ime Ekrema, Nedada i Velida, sinova Muhameda ef. Bešica, ili u ime trojice sinova majke Mejre ili trojice sinova majke Redžepe Oruc, ili trojice sinova Subhe Alic, njenog Zice, Zilhe i Bahrije ili Mehinih Ene i Ekrema, ko može oprostiti u ime šestorice Forica ili kompletne porodice Taiba Forica, ko u ime Eniza Blaževica koji je živ zapaljen u Kozarcu. Ko ce oprostiti u ime svih onih nevino pobijenih cijih se imena ne mogu sjetiti u ovom trenu?