Izdvajamo

Jučer je MZ Kozarac posjetila delegacija turskog grada Manisa. Posjeta je realizovana u

sklopu saradnje Grada Prijedora i Grada Manisa koja je uspostavljena prije nekoliko godina.
Delegaciju su sačinjavali gradonačelnik Manise gospodin Čengiz Ergun sa saradnicima i članovima porodica. Gosti su primljeni u sali MZ Kozarac gdje je pripremljen odgovarajući program, a pozdravne riječi dobrodošlice i kratko izlaganje iz prošlosti i sadašnjosti Kozarca iznio je Ekrem Hadžić, predsjednik Savjeta MZ.

Poslije nastupa KUD “Kozara” i naše male sugrađanke Amile Memić gradonačelniku Manise je uručen simboličan poklon. (Manisa je grad koji ima 1.400.000 stanovnika)
U svom obraćanju pored riječi zahvale za ugodan prijem,pozvao je delegaciju MZ Kozarac i Grada Prijedora te KUD “Kozara” da naredne godine budu specijalni gosti na festivalu u Manisi kao predstavnici BiH .

Posjeta je nastavljena šetnjom i obilaskom zidina Starog grada uz pomoć Amera Memića koji je podrobnije govorio o Starom gradu.
Gosti su obišli Kozaračku kulu, Vojničku džamiju, staro mezarje ili tačnije ono što je ostalo od njih.
Delegacija je posjetila Medžlis IZ Kozarac gdje se čuva ploča sa ulazne kapije Starog grada.

Na kraju su gosti ugošćeni u restoranu “Stara bašta” gdje su nastavljeni razgovori između prestavnika MZ Kozarac, predstavnika Skupštine Prijedora i članova turske delegacije.
Razgovori su vođeni vezano za eventualnu pomoć u rekonstrukciji historijske zaostavštine koja je u jako lošem stanju.

Dogovoreno je da se preduzmu aktivnosti za povezivanje s turskim organizacijama koje se bave pomaganjem i rekonstrukcijom kulturno-historijskih spomenika od kojih su neke već prisustne u BiH.
Sigurno je samo jedno: To će zahtijevati puno angažovanja svih struktura, ali važno je započeti i nadati se da će bar dio naših želja i potreba biti zadovoljen.
Na kraju posjete i prijatnog druženja gosti su se još jednom zahvalili i nastavili put Prijedora gdje će posjetiti još neke lokacije i prenoćiti te sutra nastaviti za Sarajevo i nazad za Tursku.

Tekst: Ekrem Hadžić

foto: Nijaz-Caja Huremović



Nismo stigli pobjeći prije čišćenja.

Za mlade da pojasnim šta je to čišćenje. To je kad vojska traži žive i koga nađu ubija, a ponekog su odvodili u logore.

Iz trapa smo slušali kad vojnici govore "Da mi ga je vidjeti živa, nož će mi zarđati".

Mi smo u skloništu (trapu) pokušavali ostati tihi u strahu da nas ne pronađu. Moj otac Bejdo i Asimov otac Vahid su bolovali astmu. U trapu koji je bio negdje 1,5 x 2,5m a visine nekih 90cm, a nas 13. Bilo je jako zagušljivo i kad se sjetim da smo i nuždu vršili tu, pitam se kako su njih dvojica uspjevali kašalj zabušavati. Ovo pišem i plačem...

Nijaz Huremović