Izdvajamo

 

Za vrijeme kada je sagrađena crkva Svetih apostola Petra i Pavla u Kozarcu, bila je prilično velikih dimenzija i posebne arhitekture. Dugaćka je spolja 18 metara, a široka 10 metara. Do sljemena krova crkva je visoka oko 10 metara, a u tom nivou se završava i zidani dio zvonika, na koji su postavljene izdužene barokne kape od pocinčanog iima, pa tako dva zvonika dosežu do 20 metara, Arhitektura ove crkve gotovo se u potpunosti podudara sa tipskim projektom za grkokatoličke crkve. ikonostas je jednostavna pregrada sa troje dveri, a dokumentarnu vrijednost više čine ikone s kraja 19. vijeka. Nalazi se na Privremenoj listi nacionalnih spomenika kulture Bosne i Hercegovine. U istoj porti je 2006. godine sagrađena i osveštana nova crkva Svetih apostola Petra i Pavla.

 

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.