Ondje gdje je bila 17. krajiška brigada Armije RBiH osjećali smo se sigurno, a 17. je bila način života. Tamo se sve dešavalo. Mi smo tamo imali svoje porodice, svoje prijatelje, čak i svoju farmu, svoje pse. Imali smo tamo i svoje žene, neko tuđe, neko svoje...

U tom životu održavao nas je urnebesni humor. Jedan od legendarnih humorista, a ujedno veliki ratnik, "zlatni ljiljan", jeste Šerif Jaskić Hifo.

Dženet i džehenem

Ovo su riječi Zilhada Ključanina iz Sanskog Mosta, poznatog bh. književnika, koji je napisao priču o Šerifu Jaskiću Hifi, pripadniku 17. krajiške, velikom heroju, borcu, povratniku u svoj Kozarac kod Prijedora. Hifo danas živi od 247 KM invalidnine i to je njemu i porodici jedini izvor prihoda. A ranjavan je 12 puta tokom odbrane Bosne.

Ranjen je i 13. put, ali srećom, tada barem nije od granate ni metka. Kako se to desilo, svjedoči Ključanin u priči "Padni na me", koja, između ostalog, opisuje Hifu kao prvog borca ranjenog u Jajcu. Nakon liječenja u Travniku i Zenici, u oktobru 1992. Hifo se vratio u Jajce kada se već šuškalo da će grad pasti, što se i desilo i kada je on opet ranjen. Kada se oporavio, nastavio se boriti, i biti ranjavan ponovo, i ponovo, i ponovo...

Nakon jednog od teških ranjavanja iz kome se probudio onog dana kada su mu u posjetu u Travnik došli predsjednik države rahmetli Alija Izetbegović i komandant korpusa rahmetli Mehmed Alagić. Hifo tada otvori oči i kaže: "Znači, ja nisam umro", a predsjednik ga pita: "Kako to misliš?" Hifo mu odgovori: "Vas dvojica na onom svijetu nikako ne idete skupa, jedan bi morao biti u dženetu, drugi u džehenemu. Koji gdje, ne znam, vi se dogovorite."

Nakon toga, Hifo se vratio u borbu, na Vlašić, a četnici se malo primirili, tek ponegdje padne pokoja granata, ali i ona opet nađe Hifu.

Čudo neviđeno

- Čuj, Hifo, kaže mu komandant. Najbolje bi bilo da ja tebe doturim u Beograd, pa nek tamo padaju granate koliko hoće - svjedoči Ključanin u svojoj priči.

Konačno, 1995. godine Hifo je otišao u Zagreb, poslali ga u obilazak logističkog centra Krajina, ali ubrzo je stigla vijest: "Hifo ranjen!" Tad nije od granate, nego od WC šolje.

- Hifo je sjeo na WC šolju, a na njega sjela sekretarica logističkog centra Krajina, šolja je pukla i Hifo se našao na operacionom stolu KC Rebro. Kada su ga skinuli, sve osoblje je dotrkalo da vidi čudo neviđeno. Čovjek milimetra na sebi nema, a da nije ranjen. Hifo se blago nasmiješio i rekao: "Braćo ustaše, ovo je vaše, a ovo od braće četnika i to mi ne dirajte" - kazuje Ključaninova priča ispričana prekjučer na promociji knjige "17. viteška krajiška brdska brigada Armije RBiH" generala Fikreta Ćuskića i historičara Amira Klike.

Za "Dnevni avaz" Šerif Jaskić Hifo potvrdio je da je Ključaninova priča o njemu istinita, osim dijela o sekretarici logističkog centra.

"Vrlo eventualno"

Ključanin pripovijeda da je Hifo tokom ratnog primirja učestvovao i u organiziranju priredbi po okolnim selima. Slala ga komanda. I u kojem god je organizirao priredbu, selo bude granatirano. Organizirao je Hifo i izbore misica u selima. Jednom u Mehurićima upitao je pobjednicu kako se osjeća kao misica, a ona mu odgovorila: "Vrlo eventualno." U svakom sljedećem ranjavanju, na pitanje: "Kako si, Hifo?", on je odgovarao: "Vrlo eventualno."

Inače, ni zagrebačko ranjavanje nije bilo Hifino posljednje. Kada je oslobođen Sanski Most, projahao je on na konju mirnom gradskom ulicom sa zastavom na kojoj se nalazio znak "peace". No, iznenada, konj je jahača zbacio na željeznu ogradu. "Kako si Hifo?", pitali su jahača dok su mu ušivali ranu. "Vrlo eventualno", prostenjao je Hifo.

Hifo: Ostajemo u Kozarcu i čekamo novu garnituru političara

- Samo u jednom ranjavanju dobio sam 11 metaka. Ali, eto, hvala Bogu, dobro je - kaže za naš list Šerif Jaskić Hifo, junak 17. krajiške i glavni lik Ključaninove priče.

Tužan je on danas. Razlog je ukupna situacija u državi za koju se borio i položaj u kojem se nalaze sinovi Bosne, branioci, istinski patrioti.

- Mislim da se mora zamijeniti još jedna garnitura političara da se stanje promijeni. Borci, ratni vojni invalidi su na rubu egzistencije. Ja imam bar tih 247 KM invalidnine, a ima mojih suboraca koji žive u Kozarcu i nemaju apsolutno nikakvih primanja. U RS ne mogu ništa ostvariti, jer su bili pripadnici ARBiH, u Federaciji se vade da smo mi u drugom entitetu. Ali, mi smo čvrsto odlučili ostati u Kozarcu i nadati se. Mada se nadamo nečemu u šta ni sami ne vjerujemo, bar s ovom garniturom političara - govori nam Hifo.

Teško mu pada i to što država ne čini skoro ništa na očuvanju tekovina Armije RBiH.

- Ako se ne budu tražila sistemska rješenja, bojim se da će se sve zaboraviti. Neshvatljivo je, recimo, da se u školama jedan dio historije naše zemlje ne smije učiti - ogorčen je on.