Izdvajamo

Uz odluku o referendumu u RS nalazi se i nalog da se ratnim zločincima i njihovim porodicama novčano pomogne

Uz odluku o referendumu u RS nalazi se i nalog da se ratnim zločincima i njihovim porodicama novčano pomogne
U sjeni opravdano burnih reakcija na najavu raspisivanja referenduma u Republici Srpskoj, prošla je odluka da se novčano pomažu porodice optuženih (i osuđenih) ratnih zločinaca. U stavu 27. Zaključaka NSRS stoji da se Vladi treba naložiti formiranje fonda za pomoć ovoj ugroženoj“ kategoriji.

Novac bi se, po zahtjevu poslanika Narodne skupštine RS, našao nakon rebalansa budžeta i predstavljao bi pomoć optuženicima (a i osuđenima), te njihovim porodicama - do daljnjeg. Više je nego indikativno da su odluka o raspisivanju referenduma i pomoći ratnim zločincima i njihovim porodicama na istom papiru!

Time se jasno stavlja do znanja koji je to kontinuitet koji zvanična Banja Luka slijedi - prvo ognjem i mačem počisti i pokolje sve što se ne uklapa u ideju jednog naroda, jedne zemlje i jednog vođe, a onda se tako očišćeno područje „legalizira“ tzv. narodnom voljom. Krvnicima suočenim s mačem pravde Haškog tribunala kao i njihovim porodicama daje se popriličan novac.

Žrtve i njihove porodice po ko zna koji put suponižene, međunarodna pravda ismijana.

Poruka je sasvim jasna - zločin se isplati i treba ga ponoviti jer će, ipak, proći ili s minimalnom kaznom ili bez nje. Novac će se naći. Ako ništa, nakralo se i napljačkalo! Javnost je naprosto bombardirana svakodnevnim dokazima da zločin prolazi bez (adekvatne) kazne. Od „banalnih“ sadržaja knjiga za školovanje u kojima se ubice, koljači, pljačkaši i sjecikese promoviraju u nacionalne heroje do neuhvatljivosti bjegunaca, optuživanja i procesuiranja žrtava i sramotnih nagodbi tužilaštava s zločincima i pomagačima.

Tako je u Beogradu Specijalno tužilaštvo za ratne zločine odlučilo da uvjetno kazni jatake Stojana Župljanina. Nagodba koju su postigli na istom je tragu kao i odluka NSRS da se ratnim zločincima daju pare. Historija je puna primjera u kojima su nestajali čitavi narodi koji nisu učili na lekcijama prošlosti. Uglavnom - nestajale su žrtve. U BiH je svaki dan dan podsjećanja na žrtve, stradanja i patnju. Nesreća je u tome što je onih koji se prisjećaju i odaju počasti sve manje.

Autor Sead Numanovic                                                                   Dnevni Avaz

Draga braćo i sestre, vama poručujem da se nikoga osim Uzvišenog Allaha ne bojite i da istinu ni od koga ne krijete, već je svim ljudima oko sebe uporno govorite. Ne sjećajte se šehida svojih samo učenjima Kur'ana i dova, već ih se sjećajte vašim svjedočenjima o njihovoj nevinosti i komšijskoj krvoločnosti. Sjećajte ih se upiranjem prsta u njihove ubice. Sjećajte ih se svjedočenjem na sudovima. Sjećajte ih se tako što ćete djecu i unučad svoju učiti ko ih je ubio. Čuvajte ova polja koja su krvlju njihovom natopljena. Čuvajte ovu planinu po kojoj su kosti njihove rasijane. Čuvajte državu Bosnu i Hercegovinu zbog koje su oni ubijani. Budite ponosni na vjeru svoju čistu, naciju svoju hiljadugodišnju, jezik svoj bosanski! Budite ponosni na šehide svoje, bilo one koji su svoje živote izgubili nakon agresorskog upada ili one što se boriše u redovima armije Republike Bosne i Hercegovine.

Mr. Amir ef Mahić
25.05.2017. god.