Uz odluku o referendumu u RS nalazi se i nalog da se ratnim zločincima i njihovim porodicama novčano pomogne
Uz odluku o referendumu u RS nalazi se i nalog da se ratnim zločincima i njihovim porodicama novčano pomogne
U sjeni opravdano burnih reakcija na najavu raspisivanja referenduma u Republici Srpskoj, prošla je odluka da se novčano pomažu porodice optuženih (i osuđenih) ratnih zločinaca. U stavu 27. Zaključaka NSRS stoji da se Vladi treba naložiti formiranje fonda za pomoć ovoj ugroženoj“ kategoriji.
Time se jasno stavlja do znanja koji je to kontinuitet koji zvanična Banja Luka slijedi - prvo ognjem i mačem počisti i pokolje sve što se ne uklapa u ideju jednog naroda, jedne zemlje i jednog vođe, a onda se tako očišćeno područje „legalizira“ tzv. narodnom voljom. Krvnicima suočenim s mačem pravde Haškog tribunala kao i njihovim porodicama daje se popriličan novac.
Žrtve i njihove porodice po ko zna koji put suponižene, međunarodna pravda ismijana.
Poruka je sasvim jasna - zločin se isplati i treba ga ponoviti jer će, ipak, proći ili s minimalnom kaznom ili bez nje. Novac će se naći. Ako ništa, nakralo se i napljačkalo! Javnost je naprosto bombardirana svakodnevnim dokazima da zločin prolazi bez (adekvatne) kazne. Od „banalnih“ sadržaja knjiga za školovanje u kojima se ubice, koljači, pljačkaši i sjecikese promoviraju u nacionalne heroje do neuhvatljivosti bjegunaca, optuživanja i procesuiranja žrtava i sramotnih nagodbi tužilaštava s zločincima i pomagačima.
Tako je u Beogradu Specijalno tužilaštvo za ratne zločine odlučilo da uvjetno kazni jatake Stojana Župljanina. Nagodba koju su postigli na istom je tragu kao i odluka NSRS da se ratnim zločincima daju pare. Historija je puna primjera u kojima su nestajali čitavi narodi koji nisu učili na lekcijama prošlosti. Uglavnom - nestajale su žrtve. U BiH je svaki dan dan podsjećanja na žrtve, stradanja i patnju. Nesreća je u tome što je onih koji se prisjećaju i odaju počasti sve manje.
Autor Sead Numanovic Dnevni Avaz