Nedavno u jednoj "internet mahali" naiđem na pitanje "Zašto je bilo bolje za vrijeme Tita?" i, naravno, "otčepim":

- jer sam imala sigurnost i bezbrižno djetinjstvo iza običnih a ne protuprovalnih, protupožarnih, i "koznačegajošprotu"vrata,

- jer sam kao dijete gledala Branka kockicu i Toma i Jerryja a ne kojekakve Farme, Big Brothere i raznorazne ine vašare prostota,

- jer se znalo “ko pije a ko plaća”,

- jer sam “Titov pionir i omladinac”,

-  jer me niko nikada nije pitao da li je moje ime katoličko, pravoslavno, muslimansko ili neko drugo,

-  jer sam sa rajom na moru spavala na plaži bez straha,

-  jer nije bilo ovoliko “bolesnih” umova na i oko vlasti,

-  jer moji roditelji nisu morali čekati prvi u mjesecu da bude meso za ručak,

-  jer je radno vrijeme bilo od 7 - 15 h i bilo je vremena za sve,

-  jer su “privatnici” bili privatnici a ne robovlasnici,

-  jer su trudnicama na poslu dijelili čestitke a ne otkaze,

-  jer sam autostopom obišla Jugu a sad sa oprezom ulazim u vlastiti haustor ili sokak

-  jer smo znali ko nam je komšija do vrata i bez razmišljanja ostavljali ključeve od stana kad odlazimo na godišnji…

Jedva se nekako zaustavih...Ali, kada malo bolje razmislim, nije ono vrijeme bilo bolje...Ljudi su bili bolji...

Nije bogatstvo zaključati 8 brava na vratima svog petosobnog stana "elitne novogradnje", sjesti u bijesan Jeep i odfurati "nedodirljiv"...

Bogatstvo je kad se nas 8 ( agent jedne korporacije u usponu, komercijalista, vozač, domaćica, službenica, tajnica, učiteljica i prodavač) sastanemo kod jaranice u njenoj garsonjeri, "propadnemo" u onaj njen trosjed i pijemo kafu iz rasparnih šolja...A Niho ponio gitaru...pa razvaliiiiii!!!

Srebrena