Izdvajamo

Bivši libijski vođa Moamer Gadafi ubijen je 20. oktobra nakon što je uhvaćen u svom rodnom gradu Sirtu, te je time okončana njegova 42 godine duga vladavina. Nakon Gadafija zapadni svijet očekuje uvođenje demokratije u Libiju od strane Nacionalnog prelaznog vijeća (NPV).

A dok u Libiji NPV "ne uspostavi demokratiju", u nastavku pročitajte šta je narod Libije imao pod Gadafijevom vlašću, a što će najvjerovatnije izgubiti u vrlo skoro vrijeme, ako već i nije:


- među osnovnim ljudskim pravima u Libiji bilo je i to da svako ima kuću,

- obrazovanje i liječenje bili su besplatni,

- računi za struju nisu postojali jer je bila besplatna za sve građane,

- krediti u bankama bili su beskamatni,

- svi tek vjenčani parovi od vlade su dobijali 50.000 dolara (cca. 70.000 KM) da kupe prvi stan,

- svaka porodilja je nakon rođenja djeteta dobijala 5.000 dolara (cca. 7.000 KM) od strane države,

- vlada je u kupovini automobila učestvovala sa pola novca,

- cijena goriva bila je 0,14 dolara za litar (cca. 0,20 KM),

- cijena jednog hljeba u Libiji bila je 0,004 dolara (cca. 0,005 KM - pola feninga!),

- dio zarade od prodaje državne nafte prebacivao se direktno na bankovne račune svih građana,

- ukoliko je Libijac htio da postane farmer, dobijao je zemlju, kuću, opremu, sjeme i stoku kako bi otpočeo posao,

- onome ko nije mogao da nađe posao nakon završetka školovanja država je isplaćivala novac u vrijednosti prosječne plaće u njegovoj profesiji sve dok ne pronađe posao,

- Libija je imala najveći sistem za navodnjavanje na svijetu, poznat kao "Velika vještačka rijeka", kako bi vodu dobili svi u pustinji,

- ako neko nije mogao da nađe obrazovnu ili medicinsku ustanovu koja mu je bila potrebna, vlada mu je plaćala odlazak u inostranstvo, a pored novca za liječenje i obrazovanje, svaki Libijac dobijao je i 2.300 dolara (cca. 3.200 KM) mjesečno za smeštaj i iznajmljivanje automobila...

Mnogi će reći da je Gadafi mnogo toga uzimao za sebe, a da je vrlo malo davao narodu. Vrijeme će pokazati pravo stanje stvari...

(24sata.info


 

Ubili mi dajdu, ubili i njegovog sina. Ubili sve moje jarane, komšije,prijatelje. Zapalili moju kucu, a i kuce svih mojih dragih. Silovali naše majke,sestre, rodice,žene.

Necu i ne mogu im ni  oprostiti ni zaboraviti.

Ali eto život je kao rijeka,tece i ne zaustavlja se.