Čovjek, koji je shvatio da mu nedostaje novca, obratio se prijatelju. Prijatelj je bio onaj pravi, nije pitao za šta mu je potrebno, osjetio je muku, i posudio. Nije pitao kada će vratiti...

Ali, neko vrijeme je prošlo...Čovjek je, zasigurno, već odavno potrošio taj novac...Prijatelj je čekao da se javi....Nije čekao da mu vrati, samo je čekao da mu se javi.Prijatelju je bilo nezgodno da zove Čovjeka jer je slutio da će ovaj odmah povjerovati da ga on zove zbog novca, a nije želio da Čovjek misli kako ga on požuruje u vraćanju....

Ustavni sud BiH naložio je Parlamentarnoj skupštini BiH da u roku od šest mjeseci, a najkasnije do sredine marta 2012, iz odredbi Zakona o državljanstvu BiH ukloni sporne članove 17. i 39. koji su ocijenjeni neustavnim

Više od pola miliona građana Bosne i Hercegovine konačno može odahnuti jer su prestali strahovati da bi od 1. januara 2013. mogli izgubiti, odnosno ostati bez bh. državljanstva.

Odškrinuh vrata,tisina se prosula ,i lijepim glasom skalda posebnu melodiju..

Pomislih nema nikog,udjoh jos tise nego sto vrata otvorih i ugleda nju.

Oronulo staro tijelo na sedzdi,ikindija bijase.

Sjedoh polahko i uperi pogled prema njoj,klanja starica njene dimije suste, a bjela samija govori o gordoj zeni.

Nije je zivot mazio,sibale su je oluje i udarao grom tamo gdje najvise boli.

Nedavno u jednoj "internet mahali" naiđem na pitanje "Zašto je bilo bolje za vrijeme Tita?" i, naravno, "otčepim":

- jer sam imala sigurnost i bezbrižno djetinjstvo iza običnih a ne protuprovalnih, protupožarnih, i "koznačegajošprotu"vrata,

- jer sam kao dijete gledala Branka kockicu i Toma i Jerryja a ne kojekakve Farme, Big Brothere i raznorazne ine vašare prostota,

- jer se znalo “ko pije a ko plaća”,

- jer sam “Titov pionir i omladinac”,

-  jer me niko nikada nije pitao da li je moje ime katoličko, pravoslavno, muslimansko ili neko drugo,

Moji klinci su već odavno shvatili da je moje djetinjstvo puno anegdota i funny situacija. Zbog toga me svako malo nagovore da im pričam o tome. Neke od mojih doživljaja moram da ispričam i po nekoliko puta. U njima se,valjda, najviše pronalaze...

Volim da im pričam o tim stvarima, uglavnom zbog toga da bi lakše shvatili neke situacije u kojima će se i sami naći. Ili, da bi shvatili da ne možeš a, boga mi i ne moraš biti "glavni u raji" da bi ti bilo zabavno....

Najmilija su im prepričavanja situacija u kojima sam, kao klinka, ispadala smiješna....ili, što bi se reklo, gdje sam se "prosipala k´o riža"....Ali, prepričavajući im i opisujući takve događaje, radim to sa što više gegova i šaljivim tonom, sa željom da ih naučim da se u životu moraš ponekad znati nasmijati i šalama na "svoj račun"...

Sinoć je bilo jedno takvo veče. Veče maminih priča iz djetinjstva....

Ovaj cetvrtak cu da pocnem sa panoramom nase okoline. koju sam radio sa par lokacija. Divni su ovi nasi krajevi ma koje godisnje doba bilo.

U selu Rajkovići kod Kozarca u subotu je služena misa u novoizgrađenoj crkvi Male Gospe, čime je oživljeno sjećanje na legendu o "zabranjenoj ljubavi".

Banjalučki biskup Franjo Komarica blagoslovio je crkvu, a uz sasluženje i prisustvo prijedorskih sveštenika katoličke, pravoslavne i ukrajinske crkve, kao i predstavnika medžlisa.

Ovu katoličku bogomolju, koja je nikla na mjestu stare i u prošlom ratu porušene crkve, zajedno su obnavljali mještani, a na inicijativu Helge Kambić, praunuke Karla Šmucera vlasnika nekadašnje pilane koji je davne 1903. godine i izgradio kapelu u Rajkovićima.

Prije devetnaest godina su ITN dopisnici Penny Marshall i Ian Williams otkrili logore u sjevernoj Bosni. Zajedno sa Ed Vulliamy od The Guardian, obavijestili su cijeli svijet za ovaj užas etničkog čišćenja. Sad, dok Bosansko Srpske vođe Radovan Karadžić i Ratko Mladić sjede optuženi u Hagu, zadnji traženi zločinci ovih logora su uhapšeni. U ovom specijalnom dokumentarcu od ITV1´s Tonight programu, Penny Marshall se vraća da sazna šta se desilo sa prestrašenim i gladnim logorašima koje je upoznala i šta sa stražarima.

Danas nisam bio u nedoumici koju fotku da stavim prvu za ovaj cetvrtak. Ovaj put sam kod mog jarana Taiba Alica nasao masiracu (bundevu) koja je, cini mi se, veca od one proslogodisnje sto sam fotografisao kod Jusufa.

Sve se, šatro, ne dijelimo. Multi-kulti, multi-naci i ostala multi- sranja samo su slovo na papiru. Ibro, Pero i Franjo mogu skupa popit´ kafu al´poslje kafe, kaHve i kaVe - svak razguli na svoju stranu i po svom....

Već mi je muka od ove prividne sloge. Najbolje vidiš ´ko je ´ko kad djeca porastu pa se krenu tražit´ kojekakve "nacionalne" škole...A opravdanje za to je svima isto...Te, šatro, baš u toj školi je bolja hrana, baš u toj školi je bolji produženi boravak, baš, baš u toj školi su djeca po čitav dan pod budnim okom nekog od nastavnika....A to što im u tim školama laganini ispiraju mozak to je nebitno. Nećemo cjepidlačit´...