Izdvajamo

Proglašenjem pobjednika takmičenja učenika osnovnih i srednjih škola iz preduzetništva i poslovnog planiranja, završeno je ovogodišnje izdanje projekta Preduzetnička obuka za mlade 2018.

Kod osnovaca najbolji je bio biznis plan “Proizvodnja dječijih drvenih igračaka”, rad Minete Đonlagić i Jasmine Mahić, učenica OŠ “Kozarac” iz Kozarca.

Drugo mjesto pripalo je biznis planu “Maštovnjaci”, rad Sare Kljajić, Sare Ćirić i Anđele Runić iz OŠ “Petar Petrović Njegoš” iz Busnova, a treće biznis planu “OPEN office” čiji je autor Boro-Bogoljub Stupar iz OŠ “Dositej Obradović” Prijedor.

Za tri prvoplasirana rada obezbjeđene su novčane nagrade u iznosu od 250, 200 i 150 KM.

Među srednjoškolcima najbolji je bio biznis plan “Proizvodnja namještaja od paleta” Ivane Topić, učenice Ugostiteljsko-ekonomske škole Prijedor.

Drugo mjesto zauzeo je Nemanja Babić iz Mašinske škole sa biznis planom “Ljetni san”, dok je treći Hamza Ramić iz Elektrotehničke škole Prijedor sa biznis planom “SILEX”.

Tri najbolja rada osvojila su i novčane nagrade u iznosu 450, 350 i 250 KM.

Škole iz kojih su stigli prvonagrađeni biznis planovi dobile su po 600 KM dok su nastavnici i profesori svih nagrađenih učenika dobili po 100 KM.

Kao i prethodnih godina, organizator takmičenja bila je Agencija za ekonomski razvoj grada Prijedora “PREDA-PD” uz podršku grada Prijedora.

Diplome i novčane nagrade najboljima uručio je gradonačelnik Milenko Đaković.

On je sa velikim zanimanjem pratio predstavljanje nagrađenih biznis planova.

-Grad Prijedor je odavno prepoznao značaj edukacije mladih u oblasti politike poslovnosti pa od 2005.godine podržavamo ovaj projekat. Pripremamo se za velika poslovna ulaganja i investicije, a zato nam je potrebno i kvalitetno obrazovanje mladih koji će u budućnosti biti nosioci poslovnih aktivnosti. Zbog toga posvećujemo veliku pažnju njihovoj edukaciji sa uvođenjem što kvalitetnije praktične nastave u srednje škole – rekao je Đaković

Tekst I foto – Aleksandar Drakulić – www.prijedordanas.com

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.