Izdvajamo

Sinoć su maturanti O.Š.Kozarac imali  "Matursko veče". Bila je ovo noć za pamćenje, omladina raspoložena, svečana odjeća je davala posebnu ćar ovoj večeri. Kako je lijepo vidjeti ovu mladost a ja bih jos rekao,ovo je buducnost Kozarca

 

Osoblje škole je isto tako bilo veoma raspoloženo. Pričaju o uspjesima ovih đaka i kako mi rekoše ove godine je 60 maturanata. Prošlih godina nisam brojao maturante ali mi se čini da je svake godine više onih koji su završili osnovnu školu.

Da maturanti nisu bili sami pokazuje i ova fotografija. Bilo je puno raje koji su došli da čestitaju mladima i da im požele uspjeh u daljem školovanju.

Roditelji posebno sretni a vec i zabrinuti šta će im dijeca dalje upisati. Svi su radi što bolju školu kako rekoše, bolja škpola bolji život a za roditelje manja briga.

Nakon što su se svi skupili i fotografisali ispred škole maturanti su u parovima krenuli uz čarsiju. Raja ih je propratila sa oduševljenjem.

 

Nadam se da ova fotka dovoljno pokazuje koliko nas je proslavljalo maturu.

Često puta u razgovorima, kažemo kako nas je malo u Kozarcu ali ova fotka pokazuje suprotno, ipak ima nas a bit ce nas sa ovom omladinom još više.

Još par fotografija ispred stare bašte a onda će da zatvore baštu i tamo će da ostanu samo slavljenici.

Fotke sa nastavnicima, za uspomenu.

I ja sam se malo upetljao među mlade.

Ove večeri nije bilo mjesta za starije.

Na kraju ova fotka iznad kaže sve.

Koarac.eu želi svim maturantima puno uspjeha u daljem školovanju.

Nijaz - Caja

 

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.