Izdvajamo

Piše: Elvir Softic Nastavnik Likovnog

Ovo je prica o fudbaleru kojeg je znao cijeli Kozarac,a koji je svojom fubalskom vjstinom i nevjerovatnom brzinom na lijevom krilu FK Bratstvo , godinma plijenio simpatije kozarackih navijaca.Da je igrao u nekom vecem klubu ,ko zna gdje bi mu bio kraj., ali on nije zelio ni po koju cijenu napustiti svoju carsiju.
Bio je veoma omiljen.Tesko je podnosio nepravdu. Tako jednom ,dobivsi neopravdano crveni karton , istrgnuo ga je iz ruke sudcu i pred svima ga pocijpao. Publika ,koja ga izuzetno voljela , podrzala ga je freneticnim apluzom.
--ON je bio dijete nase DERE , gdje je i dobio svoj POPULARNI NADIMAK -BANDA i gdje se i ne znajuci u svakodnvnoj djecijoj igri ostrio za buduceg fudbalera ,Bratsvo iz nase carsije.

Tu je poceo vrlo rano igrati i odmah zbog svoje
velike vjestine i izuzetnog zlaganja postao popularan , a u tome je i njegov nadimak imao veliku ulogu.
Mislim da je to bila najuspjesnija i najpopularnija generacija F K BRATSTVO KOZARAC.
- Ja smo se i on u nasem carsijskom zivotu nasli dva puta u dva vazna zivotna dogadzaja.
Odlazili smo cesto na MRAKOVICU u hotel, gdje je jedne veceri on upoznao jednu veoma dragu djevojku,... ljubav svoga zivota , a zvala se jednostavno BIBA. ,koju je ubrzo i ozenio i sretno zivio s njom sa svoja dva sina sve do nesretnog rata 92'..
-- Drugi put smo se nasli u stranci SDA gdje je bio vrlo otvoren ,..nije imao dlake na jeziku i tu smo se veoma dobro slagali..
Gdje god se angaziro bio je veoma energican ,.. nije se nimalo stedio i zato je bio izuzetno omiljen.

Danas njegova zena sa dva sina zivi u Holandiji i siguran sam da su ponosni na svoga BANDU. Necu da ga zovem njegovim imenom jer samo je u nasoj carsiji bio jedan BANDA i to ce ostati u narodu dugo ,dugo
da zivi, jer sto narod pamti ostaje dugo da ZIVI.
Vjerujem da ce u nekoj buducnosti bar jedna ulica u nasem mjestu nositi njegovo ime
HUSEIN HANKIC -B A N D A.

Kakav sram? Dok danas polugetoizirani Bošnjaci u mimohodu hodaju Prijedorom, iz bašta kafića, smijulje im se saučesnici asasina. Dok LJUDI, jedni uz druge, sa bijelim trakama obilježavaju četvrt vijeka od početka masakra neviđenih razmjera, u Prijedoru se juče slavilo.

Šta se slavilo, zaurlikaće zdrav razum?

Slavila se godišnjica "oslobođenja grada". Dan grada, rekoše.

Zapitajmo gospodu iz Grada Prijedora:

Jel' to dan kada ste ozvaničili ubijanje hiljada svojih sugrađana, među kojima 102 djece, kada ste protjerali i u logore strpali desetine hiljada ljudi?

Jel' to dan kada ste ozvaničili pljačku, paljevinu i nezakonito useljavanje u nesrpske kuće i stanove?

Jel' to dan kada su vam monstrumi postali heroji i "branioci"?

Jel' to dan kada ste obrukali sebe sve do svog šestog koljena i kada ste unizili svoj narod u ime nekakve bolesne ideje?

Jel to dan kad vam je na um pala nacistička ideja da ljudima na kuće stavljate bijele čaršafe, a oko ruku bijele trake, kako bi krvnicima omogućili i olakšali ubijanje?

Jel' to dan kada ste stvorili spiralu zla i mržnje, koja do dan danas usisava u sebe sve što se kreće Potkozarjem?

Jel' to dan kada ste iskopali prvi busen u Tomašici, najvećoj masovnoj grobnici nakon Drugog svjetskog rata?

Jel' to dan od koga vam djeca po svijetu spuštaju pogled i od sramote lažu odakle su?

Jel' to dan kad ste pljunuli po Mladenu Stojanoviću, po partizanskim tekovinama i onako đuture se upisali u četnike krvoloke?

Šta li slavite i obilježavate, doli svoje nemoći, bruke, jada i sramote!?

Dragan Bursać
31.05.2017.