Izdvajamo

 

 

Piše: Mirsad Glamočanin

 

Djelujući na raznim poljima Fond solidarnosti iz godine u godinu uspjeva sa svojim aktivnostima obezbjediti adekvatne pomoći onima koji se nađu u potrebi. Putem razgranate infrastrukture Medžlisa IZ-e Kozarac koja djeluje na cijelom terenu dolazi se do adekvatnih informacija o porodicama ili pojedincima koji imaju određene potrebe kojima Fond solidarnosti može da pritekne u pomoć.

 

Uoči samog ramazana pristupilo se obezbjeđenju pet porodica sa namjernicama za cijeli mjesec. Za tu namjenu obezbjeđeno je 1600,00 KM. Dio ovih sredstava obezbjedile su dvije porodice iz Amerike i to Avdić Hazim i Šefika sa djecom 450,00 dolara (Seattle), i Talić Senad i Minka 100,00 dolara (Portland). Ostatak sredstava su nenamjenski uplaćena sredstva na blokove Fonda solidarnosti koja su uplaćivale naše džematlije u Kozarcu.

 

Na pomenuti način kupljeni su prehrambeni i higijenski artikli za ove porodice, a u skladu sa njihovim potrebama za mjesec ramazan.

 

Pomoći su uručene:

Talić Rasemi koja živi sa kćerkom i unukom u Hrnićima (zaseok Mujkanovići).


Starici Alihodžić Temami iz Gutića koja živi sama.

 

Petočlanoj porodici Huseinović koja je usljed katastrofe koja je zadesila njihovo naselje i kuću u Šerićima (Zenica) privremeno nastanjena u Kozarcu.

 

Porodici Bošnjak koju je takođe sudbina nemilih događaja koji su zadesili srednju Bosnu natjerala da napuste svoje domove i da utočište nađu u Kozarcu.

 

Starici Elkaz Seidi iz Kamičana koja živi sama.

 

Ovim putem se nasrdačnije zahvaljujemo svima onima koji podupiru Fond solidarnosti u njegovim aktivnostima, a Allaha dž.š. molimo da im iz obilja Svoga mnogostruko nadoknadi.

 

MIZ Kozarac

 

 

 


 

Kakav sram? Dok danas polugetoizirani Bošnjaci u mimohodu hodaju Prijedorom, iz bašta kafića, smijulje im se saučesnici asasina. Dok LJUDI, jedni uz druge, sa bijelim trakama obilježavaju četvrt vijeka od početka masakra neviđenih razmjera, u Prijedoru se juče slavilo.

Šta se slavilo, zaurlikaće zdrav razum?

Slavila se godišnjica "oslobođenja grada". Dan grada, rekoše.

Zapitajmo gospodu iz Grada Prijedora:

Jel' to dan kada ste ozvaničili ubijanje hiljada svojih sugrađana, među kojima 102 djece, kada ste protjerali i u logore strpali desetine hiljada ljudi?

Jel' to dan kada ste ozvaničili pljačku, paljevinu i nezakonito useljavanje u nesrpske kuće i stanove?

Jel' to dan kada su vam monstrumi postali heroji i "branioci"?

Jel' to dan kada ste obrukali sebe sve do svog šestog koljena i kada ste unizili svoj narod u ime nekakve bolesne ideje?

Jel to dan kad vam je na um pala nacistička ideja da ljudima na kuće stavljate bijele čaršafe, a oko ruku bijele trake, kako bi krvnicima omogućili i olakšali ubijanje?

Jel' to dan kada ste stvorili spiralu zla i mržnje, koja do dan danas usisava u sebe sve što se kreće Potkozarjem?

Jel' to dan kada ste iskopali prvi busen u Tomašici, najvećoj masovnoj grobnici nakon Drugog svjetskog rata?

Jel' to dan od koga vam djeca po svijetu spuštaju pogled i od sramote lažu odakle su?

Jel' to dan kad ste pljunuli po Mladenu Stojanoviću, po partizanskim tekovinama i onako đuture se upisali u četnike krvoloke?

Šta li slavite i obilježavate, doli svoje nemoći, bruke, jada i sramote!?

Dragan Bursać
31.05.2017.