Izdvajamo

Sinoć su dva džemata organizovali džematske iftare. Mnogi se pitaju kako sam stigao na oba iftara, a stigao sam. Malo trčanja malo auto, ali nikad ne vozim prebrzo.
Džemat Suhi Brod mali ali složan i sve su organizovali sami, bez ičija pomoći.

Ovaj put gulaš je pravio Vajta uz Bajrinu asistenciju. Bajro je meo oko kotlića.
Na iftaru je bilo oko 80 postaća.
Sve pohvale za organizaciju i posluživanje

 Oko 1,5 kilometar dalje džemat Hrnići takođe džematski iftar i takođe veoma lijepo. Iftar organizovali i sve pripremili džematlije.
U džematu Hrnići gulaš je pravio Nijaz Laguna. O Nijazovom gulašu nije potrebno puno pisati, veoma ukusan kao i uvijek.
Ovdje, na ifteru, je bilo oko 130 postača.
Sve pohvale za organizaciju i posluživanje.

Nijaz-Caja Huremović

Ajdin ef Hrnić imama u džematu Hrnići piše:

Sinoć je u džematu Hrnići organizovan tradicionalni džematski iftar na kojem je prisustvovalo oko 200 postača. Ono što posebno treba istači jeste to što je cijeli džemat uzeo učešće u organizaciji istog. Naš džematlija Nijaz Hrnić vlasnik restorana Laguna je od sebe napravio kotlić. Džematlija Blažević Almir valsnik sur Sahara je od sebe obezbijedio 220 ramazanskih lepina.

Naše vrijedne džematlinke su pravile pite i slatko, dok su oni ostali novčano pomogli kako bi se ovaj iftar uspješno organizovao. Još se jednom se iskreno zhvaljujemo svim našim džematlijama na odzivu moleći Allaha dž. š., da nas sve nagradi i sjedini u džennetu. A za našeg Nijaza i Almira molimo Allaha dz . s., da im da hajra u njihovom daljnjem radu. Amin

Još fotografija sa ova dva iftara:

 

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.