Izdvajamo

 

Domovino! SEMIRA JAKUPOVIĆ

Ti si mi u srcu i u mislima

GrijeŠ me toplim sjećanjima

Pokrivaš me da ne ozebem

Nježno, blago k'o majčinim rukama

Pojiš me uspomenama

 

Domovino!

Gdje god sam ja, tu si i ti!

Nisu daljine važne, ni nepremostive

Kada se voli!

Spavaš mi u njedrima

Sakrila si se u svaki djelić srca

I zarobila dušu!

 

Domovino!

Mirišeš kao ruža osušena

U spomenaru

Ti si moj svaki uzdah,

Moja ljubav, sva moja sreća

Ti si moja svaka suza, nostalgija,

Moja hrana i moja vedrina.

 

Domovino!

Znam sve tvoje tuge

I nezaliječene rane

I kako reče naš Mak

Kako si posna, i gola, i bosa bila

Kakvu si burnu imala prošlost

Krvlju je natopljena svaka tvoja stopa

Ali ti svaki put

ustaješ iz pepela

Prkosna, ponosna i neustrašiva!

Budi zauvijek moja bajka

Iz koje se ne želim probuditi

Budi vječnost

Ti jedna jedina!

Nismo stigli pobjeći prije čišćenja.

Za mlade da pojasnim šta je to čišćenje. To je kad vojska traži žive i koga nađu ubija, a ponekog su odvodili u logore.

Iz trapa smo slušali kad vojnici govore "Da mi ga je vidjeti živa, nož će mi zarđati".

Mi smo u skloništu (trapu) pokušavali ostati tihi u strahu da nas ne pronađu. Moj otac Bejdo i Asimov otac Vahid su bolovali astmu. U trapu koji je bio negdje 1,5 x 2,5m a visine nekih 90cm, a nas 13. Bilo je jako zagušljivo i kad se sjetim da smo i nuždu vršili tu, pitam se kako su njih dvojica uspjevali kašalj zabušavati. Ovo pišem i plačem...

Nijaz Huremović