Izdvajamo

 

IZ DNEVNIKA JEDNE ŽENE   AUTOR: SEMIRA JAKUPOVIĆ

 

Dani često liče kao jaje jajetu

Ni ustali nismo

A već razmišljamo

šta sve moramo

 


Moja druga polovina i ja

Pijemo jutarnju kahvu brzo

I kada ne pričamo mnogo

Mi se već odavno razumijemo

 


Kad imaš uza se nekog

Koga voliš i život dijeliš

Sve lakše biva

i novom se danu veseliš

 


U glavi mi riječi majke

Da posao pobjeći neće

A vrijeme bježi poput zeca

Nikako ga uhvatiti

 


Razmišljam šta za ručak kuhati

Stignem i kruh da umjesim

I pitu da napravim

Valjda to tako rade

žene iz generacije moje

 


Čistim, perem, prašinu brišem

U glavi uvijek djecu nosim

Usput pišem poruke

 


Familiji razbacanoj po bijelome svijetu

Ubacujem srca i smješka

Neka znaju da ih volim

 


Brzo preletim po ormaru

U mislima boje sparim,

ne šminkam se,

I žurim u novi dan

 


Djecu već godinama učim

Gledam da ih puno ne namučim

Imaju i te male glavice

svoje probleme male

 


Na povratku u prodavnicu

svratim po par sitnica

A završim s nekoliko vrećica

 


Dok šetam, na trenutak zastanem

I cvijet pogledom pomilujem

Pogledam u nebo i Bogu se zahvalim

Hodajući ponekog prijatelja nazovem

 


Pitam se,

kako sve to stane u jedan dan

Noge bi često da brže hodaju

Ali se brže no što mislim predaju

 


Iz dana u dan nas umara život

I mnogi dragi meni polagano

Na put bez povratka odlaze

 


Često mi se inspiracija javi,

Pokuca u svako doba dana i noći

Poput dobrog prijatelja

Bahne bez najave

Ja joj vrata velikodušno otvaram

I pjesme poput ove pišem

 


Ponekad u san brzo utonem

Često mi društvo prave

neprospavane noći

I monolozi bez početka i kraja

I razmišljam kako bih i sebi i drugima

mogla pomoći

 


Pred zoru mi se spava,

ali sat mi saveznik nije

Ustajem, u susret novim danima

Koji kao jaje jajetu liče

 

SVIM ZENAMA SVIJETA SRETAN 8. MART DA BUDETE ZIVE, ZDRAVE I VESELE SVAKI DAN U GODINI....OD SRCA ZELJE I CESTITKE....Kozarac.eu

Kakav sram? Dok danas polugetoizirani Bošnjaci u mimohodu hodaju Prijedorom, iz bašta kafića, smijulje im se saučesnici asasina. Dok LJUDI, jedni uz druge, sa bijelim trakama obilježavaju četvrt vijeka od početka masakra neviđenih razmjera, u Prijedoru se juče slavilo.

Šta se slavilo, zaurlikaće zdrav razum?

Slavila se godišnjica "oslobođenja grada". Dan grada, rekoše.

Zapitajmo gospodu iz Grada Prijedora:

Jel' to dan kada ste ozvaničili ubijanje hiljada svojih sugrađana, među kojima 102 djece, kada ste protjerali i u logore strpali desetine hiljada ljudi?

Jel' to dan kada ste ozvaničili pljačku, paljevinu i nezakonito useljavanje u nesrpske kuće i stanove?

Jel' to dan kada su vam monstrumi postali heroji i "branioci"?

Jel' to dan kada ste obrukali sebe sve do svog šestog koljena i kada ste unizili svoj narod u ime nekakve bolesne ideje?

Jel to dan kad vam je na um pala nacistička ideja da ljudima na kuće stavljate bijele čaršafe, a oko ruku bijele trake, kako bi krvnicima omogućili i olakšali ubijanje?

Jel' to dan kada ste stvorili spiralu zla i mržnje, koja do dan danas usisava u sebe sve što se kreće Potkozarjem?

Jel' to dan kada ste iskopali prvi busen u Tomašici, najvećoj masovnoj grobnici nakon Drugog svjetskog rata?

Jel' to dan od koga vam djeca po svijetu spuštaju pogled i od sramote lažu odakle su?

Jel' to dan kad ste pljunuli po Mladenu Stojanoviću, po partizanskim tekovinama i onako đuture se upisali u četnike krvoloke?

Šta li slavite i obilježavate, doli svoje nemoći, bruke, jada i sramote!?

Dragan Bursać
31.05.2017.