Izdvajamo

 

Ramazan je sveti mjesec čiji su dani ispunjeni postom i molitvom, dobrim djelima, tolerancijom te ukupnom duhovnom obnovom i preporodom.

Post je radost vjernika, jer ga čini duhovno zdravim i jačim, njegovo srce blažim, njime on popravlja svoj odnos prema sebi i prema drugima.
U danima Ramazana čovjek najbolje osjeća ljepotu istine, pravde, poštenja, dobročinstva, bratske ljubavi i, iznad svega, Božije milosti.

Ramazan nas uči poštovanju prema čovjeku u njegovoj želji da živi u ljubavi, miru i sreći.

Želimo da post poveća ljubav prema dobru i učini nas boljim i predanijim vjernicima. Naša želja je da nas post učini duhovno jačim u razmišljanju i djelovanju - za dobro pojedinca, zajednice i društva u kome živimo.

Svim pripadnicima islamske vjeroispovjesti u ime tima Kozarac.eu i u svoje lično ime, čestitam početak mubarek mjeseca Ramazana, uz želju da ga provedu u zdravlju i rahatluku.

Ramazan Šerif Mubarek Olsun!

Nijaz-Caja Huremović/Kozarac.eu

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.