Izdvajamo

 

Cetvrtak je pazarni dan u Kozarcu i obicno mnogi kozarcani dolaze u kupovinu a naravno i da placaju svoje obaveze.Mnogi dodju tek onako nebi li nekog sreli od poznatih a narocito u ova doba godine kada su pristigli nasi iz vana.

Pripreme za otvaranje "SO Kozarac"uzurbano se privode kraju nadamo se da ce nas na otvaranju biti i vise nego sto se ocekuje.

Mi smo poznati po tome da parkiramo auta na trotoarima i sve to pravdamo nedostatkom parkinga.Narocito u vecernjim satima kada nemozes da setas niti troroarima niti ulicom.

Svi nekud zure a zeljnii da se vide i malo porazgovaraju.Uglavnom price se svode na ono:Kako si,kako familija,kad si dosao/la kad ides nazad,jesi li bio/la na moru kako je bilo,zurim itd.

Naravno danas je glavna tema u carsiji bila kako su opljackane banke.Najvise je bilo sali na racun policije kako su reagovali.

Kod Firzeta je guzva unutra a i ispred prodavnice

Slijedeci cetvrtak nove slike iz carsije a i okoline

Nismo stigli pobjeći prije čišćenja.

Za mlade da pojasnim šta je to čišćenje. To je kad vojska traži žive i koga nađu ubija, a ponekog su odvodili u logore.

Iz trapa smo slušali kad vojnici govore "Da mi ga je vidjeti živa, nož će mi zarđati".

Mi smo u skloništu (trapu) pokušavali ostati tihi u strahu da nas ne pronađu. Moj otac Bejdo i Asimov otac Vahid su bolovali astmu. U trapu koji je bio negdje 1,5 x 2,5m a visine nekih 90cm, a nas 13. Bilo je jako zagušljivo i kad se sjetim da smo i nuždu vršili tu, pitam se kako su njih dvojica uspjevali kašalj zabušavati. Ovo pišem i plačem...

Nijaz Huremović