Izdvajamo

Cetvrtak, pa moglo bi se reci, kao i sveki cetvrtak. I danas lijep dan, puno raje u carsiji a i na pijaci. Ja kao i obicno uvijek na istom mjestu i fotografisem, nekog pitam a nekog i ne pitam. Mozda se ovi sto ih nisam pitao i naljute, ja se nadam da nece.

Necko ispred svoje prodavnice "Mix".Ove godine je prosirio svoju radnju, a kako rece do ljeta ce da bude mala robna kuca.

Pa vec je kao robna kuca.

Sto je najvaznije za musteriju, Emina i Necko uvijek raspolozeni i ljubazni. Uvijek spremni robu zamjenuti ili cak i novac vratiti ako nisi zadovoljan sa robom ili imas viska materijala. Takodje i savjet ili sugestiju dati, uvjek su spremni.

Prije dva dana je i ovaj mini market provaljen i pokraden. Ukradena je kasa u kojoj je bilo nesto para, cigarete u vrijednosti vise od 4000km, meni interesantno  da je i video nadzor odnesen. Sve ukupna steta kako rece Huse, vlasnik marketa, je oko 10.000km.

Kad vidim ovog covjeka kako se bori za zivot, prveci ove male stolice i prodajuci ih, ostajem bez komentara.

Alija Dzonlagic jos se dobro drzi. Covjek pun elana jos uvijek puno radi i biciklom dodje u Kozarac.

Bejdo Beslagic i njegova gospodja. Ovaj covjek je poznat u nasem kraju po svojim setnjama. Savaki dan, vidimo ga da seta, ali jako cesto mijenja rute.

Bahrije Alica kuca a ispred njegov brat blizanac Sukrija.

Par fotki iz Dzaferovica

Bio sam ovih dana i u Sani, naravno morao sam da svratim i kod moje komsinice Maide, ona ima svoj butik u samom centu Sane.

To je to za ovaj cetvrtak, do slijedeceg pozdrav iz sveeee snage.

Nijaz

Kakav sram? Dok danas polugetoizirani Bošnjaci u mimohodu hodaju Prijedorom, iz bašta kafića, smijulje im se saučesnici asasina. Dok LJUDI, jedni uz druge, sa bijelim trakama obilježavaju četvrt vijeka od početka masakra neviđenih razmjera, u Prijedoru se juče slavilo.

Šta se slavilo, zaurlikaće zdrav razum?

Slavila se godišnjica "oslobođenja grada". Dan grada, rekoše.

Zapitajmo gospodu iz Grada Prijedora:

Jel' to dan kada ste ozvaničili ubijanje hiljada svojih sugrađana, među kojima 102 djece, kada ste protjerali i u logore strpali desetine hiljada ljudi?

Jel' to dan kada ste ozvaničili pljačku, paljevinu i nezakonito useljavanje u nesrpske kuće i stanove?

Jel' to dan kada su vam monstrumi postali heroji i "branioci"?

Jel' to dan kada ste obrukali sebe sve do svog šestog koljena i kada ste unizili svoj narod u ime nekakve bolesne ideje?

Jel to dan kad vam je na um pala nacistička ideja da ljudima na kuće stavljate bijele čaršafe, a oko ruku bijele trake, kako bi krvnicima omogućili i olakšali ubijanje?

Jel' to dan kada ste stvorili spiralu zla i mržnje, koja do dan danas usisava u sebe sve što se kreće Potkozarjem?

Jel' to dan kada ste iskopali prvi busen u Tomašici, najvećoj masovnoj grobnici nakon Drugog svjetskog rata?

Jel' to dan od koga vam djeca po svijetu spuštaju pogled i od sramote lažu odakle su?

Jel' to dan kad ste pljunuli po Mladenu Stojanoviću, po partizanskim tekovinama i onako đuture se upisali u četnike krvoloke?

Šta li slavite i obilježavate, doli svoje nemoći, bruke, jada i sramote!?

Dragan Bursać
31.05.2017.