U Prijedoru je na današnji dan, 30.04.1992. godine, SDS izvršio klasični vojni puč i preuzeo kontrolu nad gradom Prijedorom. Time je počela kampanja etničkog čišćenja, progona, ratnih zločina i genocida nad nesrpskim stanovništvom opštine Prijedor. U naredna četiri mjeseca u Prijedoru je ubijeno 3176 nesrba, 102 djece, 256 žena.

Danas pregledam stranice novina i soc.mreže. Mukla tišina. Jedni su zaboravili, drugi ćute skrivajući ono što znaju, treći bi da se sve zaboravi i prave se ludi, a oni četvrti nose doživotnu, razarajuću bol u sebi i jedino što očekuju je jedno ljudsko: “Izvini!”

I ništa se u nastupu ove stranke u odnosu na manjinsko stanovništvo nije promjenilo, samo su u međuvremenu iznikle još i neke druge potpuno iste ili još gore stranke (ako mogu biti gore).
Znam sa sigurnošću to, jer koliko krajem marta mi je predstavnik iste te stranke prijetio u Banjaluci.
Znam to, jer mi je inbox u vrijeme lokalnih izbora bio zatrpan porukama ljudi koji su me napadali što ne glasam za “gradsku raju” koja pripada istoj toj stranci.
Znam to, jer se moji statusi i dalje čitaju, čak i oni koji su zatvoreni, pa se dalje prepričavaju istim tim koji prijete, a ja ih puštam, jer se ne bojim.
I znam tačno ko ih prenosi, pa je zadovoljstvo na mojoj strani, jer još nisu shvatili da znam.
I da Vas sve podsjetim na riječ PRAVDA. Ima li je zaista? Ima li je za sve?
Vratite mi nadu u ljudskost i pokažite da zaista to mislite.

Nemojte nikad zaboraviti da događaji koje poričete uvijek postoje sačuvani u orginalnim dokumentima, a oni i te kako ukazuju na činjenice koje se žele sakriti, pobiti ili nonšalantno zaboraviti.

A evo zašto sam protiv bilo kojeg oblika licimjerstva:

U Prijedoru je na današnji dan, 30.04.1992. godine, SDS izvršio klasični vojni puč i preuzeo kontrolu nad gradom Prijedorom. Time je počela kampanja etničkog čišćenja, progona, ratnih zločina i genocida nad nesrpskim stanovništvom opštine Prijedor.

U naredna četiri mjeseca u Prijedoru je ubijeno 3176 nesrba, 102 djece, 256 žena.
U tom Prijedoru još uvijek nema spomenika nastradaloj djeci.

Otvorena su i 3 koncentraciona logora Omarska, Keraterm, Manjača i četrdesetak mjesta zatočenja. U to vrijeme su ih zvali sabirni centri, a u banjalučkim medijima i ostatku RS, širili su propagandu da su “sabirni centri” organizovani da bi se zaštitilo nesrpsko stanovnišvo. Od koga?

Zbog istine koju je o tim “sabirnim centrima” znao i koju je htjeo da iznese na vidjelo, ubijen je i banjalučki inspektor Miodrag Mićo Sušnica. Likvidiran je od strane Nenada Stevandića, koji i danas sjedi uz Dodika, na vrlo visokim položaju.

Likvidiran je od strane istih ljudi i njihovih nasljednika od kojih se danas traži Pravda za Davida!
Mogu li ti ljudi takvog morala, tačnije nemorala, ogrezli u krvi i kriminalu dobiti pravdu bilo kome?
Ne zaboravite da je iz istog tog Prijedora protjerano preko 55 000, a njihova imovina opljačkana i uništena. Kulturni i vjerski spomenici porušeni.

Ako bih imala mogućnosti da zamislim samo jednu jedinu želju koja bi mi se ispunila, bila bi to definitivno samo jedna: VRATITE MI VJERU U LJUDE!

Dragan Bursać/tačno.net