Piše: Misba Sheikh
Tuga obavija
Srebrenicu
Kao mračni oblak
Spreman da prospe
crne tajne.
Bijeli, snježni brežuljci
Smrznuti, nepomični,
zaraženi stvaranim snovima
zloćudnog čovjeka
Rijeke teku
Kao što su uvijek tekle
Sunce izlazi I zalazi
Na zemlji svetoj,
Nasiljem isječenom.
Tišina
Se uvlači,
Očajna
Gdje je ta pobuna,
Protest nad nepravdom?
Žene sjede u
U razrusenim domovima
Čekajući
Da čekanje
Zavrsi..
Mole
Možda neko
Cuje njihovu priču
Koja mrmljajuci dolazi
Kroz jezive predjele.
Poricanje u lice
Bjesni nad istinom
Neporecivom
Oči koje su vidjele mnogo
Sastaju se sa
Očima koje nisu vidjele nšta.
Izmučena srca
zastanu na momenat
Na najmanju pomisao
O slobodi.
Translated by Semira Jakupović
Piše: Semira Jakupović
Sjetimo se Srebrenice I svih drugih gradova koji cijenu rata skupo platiše
Jadnih ljudi u kolonama za streljanje koji se nikada kući ne vratiše
Eha strave i užasa što u ljetnoj noċi odjekuje
Tješenja da ovo zlo jednom će proći
Ideala i vjere da bolje sutra će doći
Muškaraca, djece, staraca u poderanoj odjeći I njihove nesnosne boli
Oči orošene,u nebo uprte, nijemi pogled sto Boga za spas moli
Sjećanja utjehu nude na one sto srce toliko voli, razum je sve jači
Epohu mira priželjkuju, put spasa sve je kraći I kraći
Samo još malo, pa do slobode, sve bliže su svojoj braći
Rat, taj oholi rat, ni za kog milosti nema
Ekrani su prepuni vijesti, ali obmanut svijet nažalost drijema
Borba između života I smrti, Evropa oklijeva i karte u rukavu vrti
Ratnici oholi, pretvoreni u demone, odluke prave u ime smrti
Epitafe pišu, prošlost s radošću brišu I prljavom pravdom rukuju
Ne haju za prijatelja I prvog komšiju, pretvaraju se u sotone
I jata ptica pripremaju se za bijeg pred ovom strahotom ljudskoga uma
Caruje snaga oružja, čuju se rafali sa prašnjavog druma I kao u košnici pčela sve vrvi
Evo, zora sviće, sa pečatima svježeg mesa I krvi