Piše: Semira Jakupović
Sjetimo se Srebrenice I svih drugih gradova koji cijenu rata skupo platiše
Jadnih ljudi u kolonama za streljanje koji se nikada kući ne vratiše
Eha strave i užasa što u ljetnoj noċi odjekuje
Tješenja da ovo zlo jednom će proći
Ideala i vjere da bolje sutra će doći
Momaka u cvijetu mladosti, djece, staraca u poderanoj odjeći I njihove nesnosne boli
Oči orošene ,u nebo uprte, nijemi pogled sto Boga za spas moli
Sjećanja utjehu nude na one sto srce toliko voli, A razum je sve jači
Epohu mira priželjkuju, put spasa sve je kraći I kraći
Samo još malo, pa do slobode, sve bliže su svojoj braći
Rat, taj oholi rat, ni za kog milosti nema
Ekrani su prepuni vijesti, ali obmanut svijet nažalost drijema
Borba između života I smrti, Evropa oklijeva i karte u rukavu vrti
Ratnici oholi, pretvoreni u demone, odluke prave u ime smrti
Epitafe pišu, prošlost s radošću brišu I prljavom pravdom rukuju
Ne haju za prijatelja I prvog komšiju, pretvaraju se u sotone, dok svijet u poricanju zla tone
I jata ptica pripremaju se za bijeg pred ovom strahotom ljudskoga uma
Caruje snaga oružja, rafali se cuju sa prašnjavog druma i kao u košnici pčela sve vrvi
Evo, zora sviće sa pečatima svježeg mesa I krvi
Semira Jakupović
