Izdvajamo

pise: Vahid Denic - Vajta

Pod planinom jednom znanom

Zivi moje selo malo

Vjekovima tu je bilo

Jednog dana zlo se zbilo



Moje selo unistise

U pepeo pretvorise

Jedan narod rastjerase

Ognjista nam popalise



Prolazila mnoga ljeta

Prolazile mnoge zime

Iz pepel sad sad se sivog

Opet dize u visine



Sada braco kazite svima

Da na svijetu pravde ima

U pepeo sto se stvori

Al u srcu ne izgori



Kozarac je na daleko

Svima bio tako znani

Podigose ga iz pepela

Njemu vjerni Kozarcani

Nikada zločine naših komšija zaboraviti nećemo i dok smo živi o njima ćemo svjedočiti i sve ljude na njih podsjećati. Istinu o našem stradanju ćemo konstantno širiti, a pravdu na ovosvjetskim sudovima uporno tražiti. Za istinu ćemo živjeti, raditi i umirati! Zbog toga danas na ovom mjestu želimo još jednom jasno kazati da su nas naše komšije u nedjeljnim, poslijepodnevnim satima, 24. maja 1992. godine, svojim paravojnim snagama napali, da su tada nad nama agresorski čin započeli i u narednom vremenu realizirali, da su na području naše općine više od 3.000 naših najmiliji poubijali, a njihova tijela u mnogobrojne jame i grobnice skrili, da su naše majke i sestre silovali, da su nas u logore zatvorili i u njima najtežim torturama mučili, da su naše imetke pljačkali i uništavali, da su naše džamije palili i rušili, da su nas sa ognjišta naših protjerali, da su nam povratak na njih osporavali, da se ni nakon 25 godina za zločine svoje nisu pokajali, da zločince iz svog naroda nisu izdvojili već su se s njima poistovjetili, da kosti naših najmilijih još uvijek na njima znanim mjestima kriju, da svoju omladinu lažima o nama truju, da na započetom zlu devedesetih godina i dalje ustrajavaju.

Mr. Amir ef. Mahić
25.05.2017. god.